Moć je u njima

Kakva divna poruka brata Webba. Ovo je tako uzbudljivo vrijeme na Vjeronauku i Institutu. Imamo novi nastavni plan i program lekcija Priprema za život. Imamo inicijativu Inovirajmo Institut. Sve je veći broj upisa na Vjeronauk, kao i na Institut. I mislim da sve ovo što radimo pomaže izgraditi naše razrede i iskustva učenika te ih učiniti izvanrednima. No slažem se s bratom Webbom, postoji dodatna mjera snage koja dolazi kroz saveze. I dok mladi, mlade odrasle osobe, stupaju u svoje saveze, sklapaju ih i obnavljaju, postoji snaga u našem radu koja pojačava sve što činimo.

Htio bih danas govoriti malo o produbljivanju učenja u našim učionicama. Kao opći autoritet, povremeno vodim nešto što nazivam misijskim obilaskom gdje pregledavamo napredak misije, promatramo vođe misije te procjenjujemo kulturu i duh misionara.

Tijekom jednoga takvog posjeta, imao sam dirljiv trenutak promatrajući Vijeće vodstva misije, sastavljeno od misionara sa zaduženjima vodstva diljem misije. Svi su ti mladi vođe bili vjerni, ali su se mučili s odlukom hoće li uključiti neke od manje iskusnih misionara u odgovornosti koje je predsjednik misije dao cijeloj misiji. Jedan od misionara izrazio je posebnu brigu da se drugim misionarima jednostavno ne mogu povjeriti ova visoka očekivanja. Nije bio siguran jesu li drugi dovoljno sposobni izvršiti zadatak i nedostajalo im je duhovne zrelosti za učinkovit odaziv. Drugima se uključivanje manje iskusnih misionara činilo kao previše posla pa su se pitali bi li bilo učinkovitije da skupina vodstva sama preuzme odgovornost.

Morao sam se nasmiješiti dok sam gledao ove mlade misionare koji, u širem prozoru crkvenog iskustva, zapravo nisu imali puno više iskustva od svojih vršnjaka koji su ih toliko brinuli. Zatim sam zatražio od skupine vodstva da razmisli o prilici koju naš Nebeski Otac daje svoj svojoj djeci da djeluju, rastu i primaju odgovornost u evanđelju. Priznajem da se s njihova gledišta vjerojatno činilo da postoji značajna razlika između njihova iskustva i njihovih sposobnosti u usporedbi s ostatkom misije. Zatim sam ih zamolio da razmotre kako bi to moglo izgledati s Božjeg gledišta dok on gleda dolje na sve nas.

Jaz između vodstva misije i ostatka misije može se činiti nerazlučivim u usporedbi s višim stanjem iz kojeg Bog gleda dolje na sve nas. Pa ipak, on stalno delegira značajnu odgovornost i uključuje toliko mnogo nas kao biskupe, predsjednice Potpornog društva, predsjednike zborova starješina i, da, zonske vođe i vođe za obuku sestara.

U Nauku i savezima čitamo: »Zaista kažem, ljudi se trebaju gorljivo posvećivati dobroj stvari, i činiti mnogo toga po slobodnoj volji svojoj, i ostvarivati mnogo pravednosti; Jer moć je u njima, po kojoj su oni zastupnici sami sebi. I u onoj mjeri u kojoj ljudi čine dobro neće nipošto izgubiti nagradu svoju.«

Danas bih želio govoriti o povjerenju koje je potrebno učiteljima kako bi omogućili svojim polaznicima korištenje opredjeljivanja radi produbljivanja učenja i osobnog obraćenja. Obilno ću koristiti priručnik Podučavati na Spasiteljev način, odsjek pod naslovom »Pozivajte na marljivo učenje«.

U poglavlju 3 knjige Eterove brat Jaredov preklinje Gospodina: »Dotakni ove kamenove, o Gospode, prstom svojim, i pripravi ih da zasinu u tami… da bismo imali svjetla dok budemo prelazili preko mora.« Dugo sam čitao ovu priču i ovu osobnu razmjenu kao čin inicijative i opredjeljivanja brata Jaredova, što ona i jest. No donedavno nisam prepoznao ulogu koju je Gospodin odigrao u pozivanju brata Jaredova da uopće preuzme odgovornost. Prije nego što je taj prorok Mormonove knjige utvrdio potencijalno kamenje za rasvjetljavanje, Gospodin je bio taj koji ga je pozvao da preuzme odgovornost, ne samo za izgradnju barki, već i za potencijalno rješenje i otkriće rješenja za njihovo osvjetljenje.

Prije nego što je brat Jaredov ponudio predloženo rješenje, Gospodin je bio taj koji ga je upitao sljedeće: »Što želite da pripravim za vas kako biste mogli imati svjetla kad budete progutani u dubinama morskim?« Taj je uvid uvijek bio tu, točno ispred mene. Nikad ga prije nisam prepoznao. No prije nego što je brat Jaredov učinio ono čemu se toliko divimo, bio je pozvan djelovati i preuzeti odgovornost za rješenje. Da, brat je Jaredov prihvatio inicijativu, ali je Veliki Učitelj povećao mogućnost i vjerojatnost da će se to dogoditi pozivajući ga da razmisli, djeluje i pronađe rješenje.

U priručniku Podučavati na Spasiteljev način čitamo: »Zasigurno je bilo čudesno i nadahnjujuće gledati Spasitelja kako hoda po vodi. No to nije bilo dovoljno za Petra. Želio je učiniti ono što je Spasitelj činio, biti tamo gdje je bio i sam imati isto iskustvo.« Drugim riječima, Spasitelj je zatražio marljivo učenje od svojih učenika, baš kao što to čini za sve nas.

Danas ću iskoristiti tri načina na koje možemo pozvati na marljivo učenje kako je navedeno u priručniku Podučavati na Spasiteljev način. Prvo, »pozovite učenike da se pripreme učiti«. Drugo, »potaknite učenike da iznesu istine koje uče«. I treće, »pozovite učenike da žive po onomu što uče«.

Dok raspravljam o svakom od tih nastojanja prizivanja marljiva učenja, nadam se da možemo učiniti dvije stvari: prvo, nadam se da možemo vidjeti naše polaznike onako kako ih Bog vidi, prepoznajući da je moć u njima te da smo s Božjeg gledišta svi sposobni učiti kada nam se daju jednake prilike za djelovanje i korištenje našeg opredjeljivanja. Drugo, nadam se da ćete razmisliti o načinima na koje možete pozvati marljivo učenje, kao da postoje područja koja možete poboljšati. I molim se da će Duh pomoći osvijetliti te prilike u vašem vlastitom podučavanju.

U priručniku Propovijedaj moje evanđelje čitamo: »Iako je učenje od dobrog učitelja važno, važnije je da imate vlastita smislena iskustva u učenju.« Jedan od načina na koji pozivamo naše polaznike da se pripreme učiti jest pozvati ih da proučavaju Sveta pisma. Trebali bismo pomagati našim polaznicima da za osobnu izgradnju budu manje ovisni o učionici dok uče razvijati izravan i osoban odnos s Gospodinom kroz Sveta pisma. Osim našega općeg poziva da pohađaju Vjeronauk ili Institut, pozivamo svakog od naših polaznika da čita Sveta pisma i druge proročke poruke. To je najučinkovitije kada se događa prije rasprave u razredu jer priprema produbljuje učenje i podiže osobnu ili internetsku raspravu.

Postoji toliko mnogo načina na koje možete pomoći polaznicima da se pripreme za učenje. Jedan od načina na koji ja to činim jest završavajući svaku lekciju podsjetnikom na štivo za sljedeću lekciju. Kada sam u učionici, često to činim zapisujući zadatak za čitanje u gornji desni kut ploče i vraćajući se na njega na kraju nastave. Naravno, u mrežnom okruženju to se može učiniti programski u dizajnu samog tečaja. Drugi načini pozivanja proučavanja Svetih pisama prije nastave mogu uključivati slanje podsjetnika e-poštom ili tekstualnim porukama polaznicima prije rasprave u razredu. Možete osnažiti buduće proučavanje Svetih pisama tako da prepoznate pripremu koju su vaši polaznici proveli tako što ćete nekoga zamoliti da iznese nešto što je naučio iz svojeg čitanja Svetih pisama ili pitanje na koje se nada da će biti odgovoreno na nastavi te večeri.

Osim proučavanja Svetih pisama, postoje i drugi načini pozivanja polaznika da se pripreme učiti. Vidio sam kako učinkoviti učitelji šalju svojim polaznicima pitanja za promišljanje prije rasprave u razredu. Još jedan učinkovit izvor za pripremu jest selektivno pozvati polaznike da se pripreme prije nastave kako bi podučili jedan od pojmova iz lekcije ili iznijeli iskustvo koje bi moglo produbiti učenje drugih. Ova nastojanja zahtijevaju da učitelj uloži više truda te često zahtijevaju od vas da znate mnogo više o potrebama i iskustvima vaših polaznika, ali ona imaju ogroman utjecaj na produbljivanje iskustava učenja cijelog razreda.

Uvijek mogu vidjeti kada su učitelji pozvali učenike da se unaprijed pripreme zato što im se ti pozivi uzvraćaju nastojanjima polaznika; rasprava je dublja, smislenija i ima punu mjeru Duha. Molim vas, razmotrite kako biste mogli pozvati učenike da se pripreme učiti prije rasprave ili aktivnosti u razredu.

Duboko učenje zahtijeva više od pasivnog slušanja. Trebamo da naši polaznici sudjeluju i budu angažirani učenici. Jedan od načina na koji se to događa jest kada je polaznicima dopušteno iznositi drugima ono što uče. Ako znate da će se od vas očekivati da iznosite ono što vas podučavaju, pripremate se drugačije. To očekivanje također vam pomaže slušati drugačije i biti aktivniji u svojem slušanju. Naravno, sam čin artikuliranja onoga što ste naučili produbljuje te uvide i pojašnjava što učenik uči i proživljava.

U Nauku i savezima nalazimo opomenu: »Postavite između sebe učitelja, i neka svi ne budu govornici odjednom; već neka jedan govori u jednom trenutku i neka svi slušaju besjede njegove, kako bi, nakon što svi budu govorili, svi mogli izgrađivati sve, te da svaki čovjek može imati jednaku povlasticu.«

Naravno, dodijeljeni učitelj obično će imati više iskustva i vjerojatno je proučio gradivo na dubljoj razini od većine polaznika. No sjećate li se iskustva koje sam iznio na početku svoje poruke o misionarima koji nisu vjerovali drugima da će preuzeti odgovornost za svoj vlastiti razvoj? Kada učitelj dominira iskustvom učenja, može imati osjećaj da je učinkovit učitelj jer njegova poruka djeluje uvjerljivo i rezonira s njegovim vlastitim osjećajima. Međutim, ako ne uključi polaznike, on vjerojatno ne zna kako nastava zapravo utječe na njihovo učenje. Štoviše, jedan izvor poduke često uskraćuje drugim učenicima iste duboke prilike da iznose ono što uče.

Mnogo je načina da omogućite polaznicima iznositi ono što uče. Jedan od najjednostavnijih za to jest omogućiti vrijeme za razmišljanje. To može doći kroz dnevnik učenja ili čak kroz aktivnost osvrta kao dio rasprave. To se također može učiniti uvođenjem usporedbe, životne situacije ili osobne primjene, a zatim dopuštanjem polaznicima da razmisle kroz pisano promatranje prije iznošenja drugima.

Još jedan način da svi dobiju jednaku povlasticu u iskustvu učenja jest voditi raspravu s pitanjima koja pozivaju polaznike da razmisle i iznesu svoje uvide. Znao sam reći da ako imam samo tri pronicljiva pitanja, mogu podučavati cijeli sat. U svojoj pripremi za podučavanje razvit ću pitanja utemeljena na temi i ciljevima učenja u lekciji. Odlučit ću koji odlomci Svetih pisama, proročke izjave ili osobna iskustva mogu najbolje ukazivati na te ciljeve učenja, zatim ću napisati i prepraviti desetak različitih inačica pitanja za koje smatram da će pomoći polaznicima otkriti istine o tim ciljevima učenja. Neka pitanja koja napišem zanimljivija su od drugih, no druga su učinkovita u produbljivanju pitanja o mojoj temeljnoj temi ili predmetu razgovora.

Postoje i načini na koje svoja pitanja i okruženje za raspravu možete učiniti učinkovitijima. Dopustiti jednom ili dvama polaznicima da dominiraju raspravom nije ništa drugačije od toga da učitelj dominira podukom. Kada postavljam pitanja u grupnom okruženju, često nakon što postavim pitanje pustim da prođe malo vremena prije nego što prozovem polaznike da odgovore. Ovo može biti neugodno učitelju koji često želi neposredan odgovor, ali dopuštanje trenutka stanke čini barem dvije stvari. Prvo, daje polaznicima vremena za razmišljanje. Drugo, daje učitelju dodatno vrijeme da proširi skupinu koja odgovara na raspravu. Zapamtite, ne morate prozvati prvu podignutu ruku. Također sam otkrio da pitati polaznike unaprijed ono što biste mogli pitati na satu pomaže im da se pripreme, a može biti posebice učinkovito za polaznike koji su sramežljivi ili osjećaju da njihovi komentari možda neće biti cijenjeni. Također, upamtite da pozivanje sudjelovanja zahtijeva da je okruženje za učenje ispunjeno osjećajem sigurnosti u svakom pogledu. Nadovezivanje na komentar polaznika ili čak slanje bilješke nakon toga, načini su da se pojača sudjelovanje i pomogne polaznicima osjetiti da se njihovo sudjelovanje cijenilo.

Naposljetku, čak i najbolje grupne rasprave možda neće omogućiti svima ili čak većini polaznika da sudjeluju u ograničenom vremenskom razdoblju. Često ću odabrati jedno od svojih temeljnih pitanja i zamoliti polaznike da doprinesu u parovima ili malim skupinama na načine koji osiguravaju da je cijeli razred imao barem jednu priliku drugima iznijeti istine koje uče. Kada potaknemo učenike da iznose istine koje uče, pozivamo ih da preuzmu odgovornost za svoje učenje.

Nefi naučava da je moć opredjeljivanja ono što nam dopušta da djelujemo za sebe, a ne da bilo tko na nas djeluje. Jesu li naše postavke u učionici one koje omogućuju polaznicima da djeluju i preuzmu odgovornost za svoje učenje ili su to pasivna okruženja u kojima se na polaznike jednostavno djeluje dok tiho slušaju? Kada bi netko posjetio vašu učionicu ovaj tjedan, bi li vidio da se polaznicima daje prilika da se uključe u proces učenja? Teško je pozivati na marljivo učenje ako ne dopuštamo polaznicima da iznose svoje uvide, nadahnuća i promatraju istine. Molim vas, potičite učenike da iznose istine koje uče i učinite to dijelom vašeg iskustva u učionici.

Starješina David A. Bednar podučavao je: »Poziv na djelovanje važan je jer je vjera u Spasitelja načelo djelovanja i moći. Kao sluga Gospodnji, moja uloga nije samo širenje informacija. Ako ljudi žele povećati vjeru u Isusa Krista, tada trebaju djelovati u skladu sa Spasiteljevim naučavanjima.«

Svrha vjerskog obrazovanja u Crkvenom obrazovnom sustavu jest »podučavati obnovljeno evanđelje Isusa Krista na načine koji pomažu svakom polazniku postati doživotni učenik Isusa Krista koji sklapa i obdržava saveze, koji voli Boga i druge te koji je sposoban, voljan i predan sabrati Izrael s obje strane vela«. Takva vrsta učeništva neće se dogoditi, osim ako naše podučavanje ne uključuje pozivanje da postanemo nešto više i živimo po onome što učimo.

Sljedeći odlomak dolazi izravno iz priručnika Podučavati na Spasiteljev način: »‘Vaše svjetlo neka tako zasja pred ljudima’. ‘Ljubite svoje neprijatelje.’ ‘Molite, i dat će vam se!’ ‘Uđite na uska vrata.’ [Matej 5:16, 44; 7:7, 13.] Neki od najsnažnijih, najupečatljivijih poziva u cijelom Spasiteljevu zemaljskom službeništvu izgovoreni su dok je podučavao svoje učenike na brdu koje gleda na Galilejsko more. Spasiteljeva je svrha bila promijeniti živote, što je jasno izloženo njegovim završnim pozivom: ‘Svatko tko sluša ove moje riječi i izvršava ih može se usporediti s mudrim čovjekom koji svoju kuću sagradi na litici’ [Matej 7:24, isticanje dodano].« Molimo pozovite polaznikeu svojim učionicama da žive po onome što uče.

U pripremi za svoju poruku, zamolio sam svakoga od vas da se pripremi proučavanjem odsjeka »Pozivajte na marljivo učenje« u priručniku Podučavati na Spasiteljev način. Budući da nismo osobno zajedno, a neki od vas ovo možda gledaju pojedinačno, potičem vas da iznesete uvide o sljedećim pitanjima svojim radnim skupinama u okruženju u kojem ste se sastali osobno ili preko interneta, a koje ćemo zatražiti od vođa vaše radne skupine da ga vode. Ta pitanja uključuju:

• Zašto je učenje evanđelja učinkovitije kada uključuje osobno djelovanje, pripremu, iznošenje i odgovaranje na osobna pozivanja?

• Koje svetopisamske i proročke izjave potvrđuju vaša zapažanja vezana uz prethodno pitanje?

• A što u tim izjavama ostavlja dubok utisak na vas osobno?

Naposljetku, molim vas da razmotrite svako od sljedećih načela koja smo pregledali i kako mogu pozvati vaše polaznike na marljivo učenje: prvo, pozovite učenike da se pripreme učiti; drugo, potaknite učenike da iznesu istine koje uče; i treće, pozovite učenike da žive po onome što uče.

Moj završni poziv jest da razmotrite kako možete osnažiti vlastito podučavanje u svakom od ova tri područja.

• Kako mogu dosljednije i učinkovitije pozvati svoje polaznike da se pripreme prije iskustva učenja?

• Na koje načine mogu potaknuti svoje polaznike da iznose ono što uče i budu aktivni sudionici u mojem razredu?

• Naposljetku, koji će pozivi osnažiti moje polaznike i pomoći im živjeti po onome što uče?

Braćo i sestre, toliko vas volimo i imamo priliku slijediti Spasiteljev uzorak kako bismo pozvali na marljivo učenje. Molim vas, vjerujte svojim polaznicima. To je jedini način na koji će oni postati onakvima kakvima ih Gospodin treba da postanu. Mi ne širimo informacije, niti samo nadahnjujemo naše polaznike dinamičnom osobnošću i zanimljivim lekcijama. Pripremamo polaznike da duhovno prežive u razdoblju koje je sve izazovnije. Duhovni opstanak ovisit će o sposobnosti prepoznavanja vodstva Duha Svetoga.

Predsjednik je Russell M. Nelson upozorio: »Ali u nadolazećim danima neće biti moguće preživjeti duhovno bez upućujućeg, usmjeravajućeg, utješnog i stalnog utjecaja Duha Svetoga.«

Kada podučavamo naše polaznike da marljivo uče postajući aktivni sudionici, također ih podučavamo kako tražiti i primiti usmjerenje Duha Svetoga. Upravo će ih ta vještina blagosloviti dugo nakon što napuste naše učionice. Dok nastojite prizivati ovo marljivo učenje, obećavam vam da ćete vidjeti čudesa koja se događaju u životu vaših polaznika. U njima je moć, o tome svjedočim u ime Isusa Krista. Amen.