Slavljenje Božića

Moja draga braćo i sestre, bogato smo blagoslovljeni divnim porukama koje su nam iznijeli sestra Runia, starješina Palmer i starješina Cook. Počašćen sam što mogu podučiti neke stvari koje su oni već objasnili.

Božić je predivno doba godine. Dok se sjećamo rođenja našeg Spasitelja, srce nam se usklađuje s onime što nam je najvažnije u životu. Na Božić smo svjesniji žrtava koje su bile učinjene za nas i zahvalniji smo na njima.

I.

Božić nas podsjeća da se sjetimo jedni drugih. Više cijenimo svoje obitelji. Obnavljamo veze sa starim prijateljima. Uzdižemo se iznad prepreka koje nas dijele tijekom ostalog doba godine. Stranci razmjenjuju pozdrave bez srama. Vraćaju se ljubaznost i obzir. Duh Božića izvlači ono najbolje u nama.

Toplina i svjetlo Božića jest svjetlo Kristovo. Kako čitamo u suvremenim Svetim pismima, Spasitelj je »istinito svjetlo koje osvjetljuje svakog čovjeka što dođe na svijet«. Svi koji slave rođenje Kristovo – svi koji imaju ono što zovemo »Duh Božića« – imaju dio tog svjetla.

Više od milijarde ljudi slavit će rođenje Isusa Krista tijekom ovoga božićnog razdoblja. Cijeli bi svijet to trebao činiti. Čak i u svjetovnom smislu, Isus iz Nazareta najvažnija je osoba koja je ikada živjela. On je glavna tema proroka i pjesnika već više od 6 000 godina. On je tema najveće svjetske glazbe i umjetnosti. On je najveći učitelj koji je ikad živio. Što je najvažnije, on je Jedinorođeni Sin Vječnoga Oca. On je Bog kojem će se svako koljeno prignuti i svaki će jezik priznati da on jest naš Stvoritelj i Otkupitelj, Spasitelj i Bog ovoga svijeta.

»Mir ljudima koje ljubi« poruka je Božića. To je prevladavajuća tema pjesnika i glazbenika koji nam pružaju divnu božićnu glazbu. Volimo kolede u kojima odjekuje ta tema.

Daleko u zemlji Judejskoj,

čuše pastiri pjesme poj:

Slavljen je Bog, slavljen je Bog,

slavljen je Bog na visini!

Mir na zemlji, ljudima,

mir na zemlji, ljudima!

Takve riječi, nebrojeno puta pjevane tijekom blagdanskih aktivnosti, podsjećaju nas kako nema ništa novo u božićnom slavlju i pjesmama. Poruka je stara i poznata. Bila je propovijedana Adamu. Bila je propovijedana djeci Izraelovoj. Bila je propovijedana potomcima oca Lehija. Opetovano su proroci objavljivali središnje istine o Pomirenju Isusa Krista. Opetovano su izjavljivali njegovu zapovijed da bismo trebali voljeti ga i služiti mu te voljeti jedni druge i međusobno si služiti. I on je dodao: »Ako me ljubite, vršit ćete moje zapovijedi.« Ponavljane kroz vjekove, te izjave najvažnija su poruka u cijeloj vječnosti. One su za nas, za našu dobrobit.

Najvažnije se stvari u životu ponavljaju. Nikada se ne umaramo čuti sveto ime našeg Spasitelja. Nikada se ne umaramo od društva voljenih. Nikada se ne umaramo čuti »volim te«.

I stoga, ponavljajuća poruka Božića nije poruka koja treba biti prerađena, već poruka koja treba biti obnovljena u našem životu.

II.

Od doba našeg djetinjstva, svatko od nas zna kako je Božić vrijeme darivanja u obitelji i među prijateljima. To je vrijeme posebne ljubaznosti prema onima koje volimo. No, duh božićnog darivanja trebao bi se proširiti izvan našeg kruga obitelji i prijatelja. Danas mnogi naši mladi imaju nezaboravne doživljaje dok zborovi i razredi te ostale crkvene skupine posjećuju i nose darove onima kojih se treba prisjetiti na Božić, u bolnicama i domovima za starije, onima koji su se zatvorili i raznim drugima. Na nebrojene Badnjake dobri muškarci i žene koji bi saznali o nevolji siromašnih, tugujućih roditelja dolazili bi s igračkama, hranom i slatkišima kako bi djeca razrogačenih očiju, ispunjena povjerenjem, osjećala radost na božićno jutro zbog toga jer ih se netko sjetio. Tisuće velikih muškaraca i žena ujedinjuju svoje napore u božićnim dobrotvornim organizacijama kako bi nahranili gladne, obukli odrpane, udomili beskućnike, posjetili bolesne i zaboravljene te dali radost djeci. Neka Bog blagoslovi te ruke koje pomažu! Svi bismo ih trebali podržati. Ti koji nesebično služe s ljubavlju istinski su sluge Kneza mironosnog.

III.

Koje je značenje izraza »na zemlji mir ljudima koje voli«? »Ljubi… svoga bližnjega kao samoga sebe« jest prvo što je Spasitelj podučio. Čak je i podučio da trebamo »ljubit[i] neprijatelje svoje, blagoslivlja[ti] one koji [n]as kunu, činit[i] dobro onima koji [n]as mrze, i molit[i] se za one koji [n]as s prezirom koriste i progone«.

Dok radimo s ciljem izrečenim u tim naučavanjima, Božić bi trebao biti vrijeme praštanja, vrijeme za iscjeljivanje starih rana i obnavljanje odnosa koji su pošli naopako.

Citiram: »Stoga, kažem vam da trebate opraštati jedan drugomu; jer onaj koji ne oprosti bratu svojemu prijestupe njegove stoji osuđen pred Gospodom; jer na njemu ostaje veći grijeh.

Ja, Gospod, oprostit ću kome hoću oprostiti, no od vas se traži da opraštate svim ljudima.«

I tako, Božić je vrijeme da se proširimo iznad naših normalnih veza ljubavi i prijateljstva. »Mir ljudima koje ljubi« nije samo poruka za one prema kojima već gajimo osjećaje ljubavi i nježnosti, kao što su naši sugrađani u Crkvi ili naciji, stanovnici našeg grada ili susjedstva, ili ljudi sa zajedničkom kulturom. Vojske nebeske proglasile su dobru volju svim ljudima – prema ležernim prijateljima, strancima, čak i neprijateljima. Božić je vrijeme za prisjetiti se da smo svi djeca Oca na Nebu koji je dao svojega Jedinorođenog Sina kako bi svi bili otkupljeni od smrti. Naš Otac na Nebu također je pružio blagoslove spasenja i uzvišenja cijelomu čovječanstvu pod istim uvjetima: vjera u Gospodina Isusa Krista, pokajanje, krštenje te udovoljavanje zakonima i uredbama evanđelja.

IV.

Duh Božića ohrabruje nas da koristimo ovo vrijeme kako bismo prekoračili granice i promovirali razumijevanje i ljubav ljudima svih rasa, vjeroispovijesti i svakog nacionalnog porijekla. Bilo da su svetci posljednjih dana u većini, kao što smo u Uti, ili u manjini, kao što smo svugdje drugdje, trebali bismo posegnuti prema svim Božjim sinovima i kćerima. Trebali bismo pružiti iskrenu ruku prijateljstva svim ljudima, onima koji jesu i onima koji nisu naše vjere. Trebali bismo se pridržavati zapovijedi za koju je Bog rekao Mojsiju neka je preda djeci Izraelovoj:

»Ako se stranac nastani u vašoj zemlji, nemojte ga ugnjetavati. Stranac koji s vama boravi neka vam bude kao sunarodnjak; ljubi ga kao sebe samoga.«

Trebali bismo podučavati svoju djecu da budu ljubazna i obzirna prema svima. Ražalostim se svaki put kada čujem o tuzi roditelja u ovoj zajednici koji nisu svetci posljednjih dana jer vjeruju kako su njihove sinove i kćeri isključila ili izgnala djeca ili mladi koji su članovi. Nadam se kako su takvi slučajevi rijetki i da im se broj smanjuje. Trebali bismo biti najprijateljskiji i najobzirniji među svim ljudima bilo gdje.

Trebali bismo, naravno, odbacivati one vrste veza koje ugrožavaju naše ponašanje ili razvodnjuju našu vjeru i štovanje. No taj nas oblik isključivosti ne opravdava od obzira prema drugima. Niti bi nas trebao izolirati od onih brojnih veza koje uključuju združene napore na širem području zajedničkih interesa koji uključuje sve ljude.

Duh s kojim bismo trebali primiti poruku »mir ljudima koje ljubi« duh je darivanja nas samih u službi drugima. Kao što Božić slavi rođenje onoga koji je dao svoj život za sve nas, tako bismo i svi mi trebali koristiti Božić kao vrijeme za poboljšanje načina na koje darujemo naše bližnje.

Kada tako činimo – kada darivanje duha Božića prožima naše misli i naša djela – svatko će od nas dati svoj doprinos vječnome cilju »[mira] na zemlji… ljudima koje ljubi«. Vrijeme je da svi mi tako činimo, jer svakim smo danom jedan dan bliže dolasku Gospodina. Kao što nas je predsjednik Russell M. Nelson podučio na prošlom Općem saboru u listopadu, citiram: »Najbolje tek dolazi jer Gospodin ubrzava svoje djelo. Najbolje tek dolazi kada u potpunosti obratimo svoje srce i svoj život Isusu Kristu.« Kraj citata.

Sada citiram iz proglasa »Živući Krist: Svjedočanstvo apostola«. U njemu stoji, citiram:

»Spominjući se rođenja Isusa Krista prije dva tisućljeća, iznosimo svoje svjedočanstvo o stvarnosti njegova neprispodobiva života i beskrajne moći njegove velike pomirbene žrtve. Nitko drugi nije imao tako snažan utjecaj na sve one koji su živjeli i koji će tek živjeti na Zemlji.«

Nastavljam citat: »Svečano svjedočimo da njegov život, koji je središte cijele ljudske povijesti, niti je započeo u Betlehemu niti je završio na Kalvariji. Bio je Prvorođenac Očev, Jedinorođeni Sin u tijelu, Otkupitelj svijeta. (…)

Izjavljujemo trezvenim riječima da su njegovo svećeništvo i njegova Crkva obnovljeni na Zemlji – ‘nazidani na pravom temelju – na apostolima i prorocima, a zaglavni je kamen sam Krist Isus’.«

Nastavljam citat: »Svjedočimo da će se on jednog dana vratiti na Zemlju i ‘otkrit će se tada slava Jahvina, i svako će je tijelo vidjeti’.« Kraj citata. »Vladat će kao Kralj nad kraljevima i kao Gospodar nad gospodarima te će se svako koljeno prignuti i svaki će mu jezik hvale iskazivati. (…)

Kao njegovi propisno zaređeni apostoli svjedočimo da Isus jest živući Krist, besmrtni Sin Božji. On je veliki kralj Emanuel koji danas stoji zdesna svojem Ocu.« Ponovno citiram: »On je svjetlost, život i nada svijetu. Njegov put vodi k sreći u ovom životu i k vječnom životu u budućem svijetu. Neka je Bogu hvala na neprispodobivu daru njegova božanskog Sina.«

U ime Isusa Krista. Amen.