Djetešce Krist za vas je rođeno

Kako smo sretni što možemo iskusiti tako divnu glazbu. Velika hvala ovome zboru, orkestru i dirigentima. Ne mogu vas vidjeti iza ovih stabala, ali znam da ste tu.

»Infant Holy, Infant Lowly« [Dijete sveto, dijete ponizno] jedna je od mojih najdražih božićnih pjesama.

Stada su spavala, pastiri

Bdjeli do jutra nova;

Slavu su vidjeli, priču čuli

Vijesti radosne o istinitom evanđelju.

Tako se radujući, slobodni od tuge,

Hvale govoreći, sutrašnjicu pozdravite,

Djetešce Krist za vas je rođeno.

Djetešce Krist za vas je rođeno!

Kao djevojčici, nadimak mojih roditelja za mene bio je »Tammy janje«, stoga sam, kad bi Sveta pisma govorila o pastiru i njegovim jaganjcima, uvijek osjećala kako mi se obraćaju.

To se posebno odnosilo na božićnu priču i ukazanje anđela pastirima, koji su noću bdjeli nad svojim stadima, svojim jaganjcima. Zamislila bih da sam tamo i kako bi bilo prići djetešcu u jaslama. Još uvijek volim ove slike svake godine dok razmišljam o njegovu rođenju.

Još jedna omiljena slika dolazi iz priče koju je ispričao starješina John R. Lasater.

Prije mnogo godina, starješina Lasater posjetio je državu u Africi kao dio službenog izaslanstva vlade.

Jednog dana, dok su putovali pustinjom u karavani crnih limuzina, dogodila se nesreća. Auto u kojem se nalazio bio je na vrhu brda i on je primijetio da je prvo vozilo sišlo s ceste. Rekao je: »Prizor pred nama ostao je sa mnom svih ovih godina.«

Stari pastir u dugoj lepršavoj halji iz Spasiteljevih dana, stajao je pokraj limuzine razgovarajući s vozačem. U blizini je stajalo malo stado od otprilike 15 ovaca.

Vodeći automobil udario je i ozlijedio jednu ovcu, objasnio je vozač starješine Lasatera. A budući da je to bilo kraljevo vozilo, pastir je sada imao pravo na vrijednost 100 puta veću od malog janjeta kada u potpunosti odraste. Međutim, pod istim zakonom, janje se mora zaklati, a meso podijeliti narodu.

Tada je vozač rekao: »Ali samo gledajte, stari pastir neće uzeti novac; oni to nikada ne učine.« Kada ga se upitalo zašto, nadodao je: »Zbog ljubavi koju osjeća za svaku svoju ovcu«.

Gledali su kako stari pastir poseže prema dolje, podižući ozlijeđeno janje u naručje, te ga stavlja u nabore svojih halja. Stalno je milovao janje, uvijek iznova ponavljajući istu riječ, a kada je starješina Lasater pitao za značenje te riječi, rekli su mu: »O, izgovara njegovo ime. Sve njegove ovce imaju ime jer on je njihov pastir, a dobri pastiri poznaju svaku od svojih ovaca po imenu«.

U Izaiji nam je obećano: »U ruke uzima jaganjce, nosi ih u svome naručju.«

Ako se ičega prisjetimo ili išta osjetimo u ovo božićno doba, to bi trebalo biti da smo njegovi. Sjećate li se kad je Krist rekao Petru »pasi jaganjce moje… ovce moje«?

»Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin.«

»Jer dijete nam se rodilo, sina [mi] dobismo.«

Rođen je da svakoga od nas uzdigne osobno. I ako je ičiji, onda je sigurno vaš. Djetešce Krist za vas je rođeno.

Ali Izaija također upozorava: »Poput ovaca svi smo lutali.« Možda je svatko od nas bio u situaciji kada smo se osjećali poput lutajućeg janjeta ili čak izgubljene ovce. Večeras, tvrdim kako smo svi mi ozlijeđena janjad u potrebi za Dobrim Pastirom, koji će nas obgrliti u naručju svoje ljubavi. Jer biti smrtan znači da imamo stvari u sebi za koje osjećamo da su slomljene, koje treba popraviti.

I ne znam postoji li vrijeme u mojem tjednu kada osjećam potrebu za Otkupiteljem jače nego nedjeljom tijekom sakramenta. Donosim svoje slomljeno srce i promišljam o riječima i simbolima tijekom tog »vremena duhovne obnove«. No ponekad dođe tužan trenutak kada, razmišljajući o prošlom tjednu, prepoznam da su to isti grijesi, ista slabost, o kojima sam razmišljala i prošle nedjelje. I osjećam se doista skrušeno ili slomljeno.

Znate li taj trenutak?

Danas vas pozivam da pokušate nešto novo. U tim najsvetijim minutama vašega čitavog tjedna, ako se osjećate slomljeno, zamislite si njega kako vas doziva imenom i otiđite k njemu. U mislima si zamislite svojeg Spasitelja raširenih ruku i blistava lica upućenih vama, kako govori: »Znao sam da ćeš se tako osjećati! Zato sam došao na Zemlju i pretrpio ono što sam pretrpio.« Njegova pomoć, njegova milost dostupna vam je sada, ne na kraju puta kada osjećate kao da imate sve savršeno pod kontrolom. Jer tko se tako osjeća? Nitko koga ja poznajem.

Upamtite, idemo u crkvu, na sakrament Gospodnje večere, da bismo bili iscijeljeni, ali i da se osjetimo čistima.

Prije mnogo godina, kada sam služila u Maloj školi, pričala sam priču o nekom tko je bio nedavno kršten. Istaknula sam kako bi taj prijatelj mogao biti jedan od najčišćih članova Crkve. Zatim je u prvom redu bila podignuta ruka, a stariji je dječak izjavio: »Ja mogu biti jednako čist kao i on jer sam bio kršten i blagujem sakrament.« Nespretno sam odgovorila: »Da, to sam i mislila – to što je on rekao.«

Moji prijatelji, sjećamo li se doista tog nadasve zadivljujućeg nauka i primamo li ga? Ako smo radili na obdržavanju svojih saveza s Bogom – neprestance se vraćali, izvještavali i kajali – možemo biti očišćeni svaki dan. I kroz uredbu sakramenta možemo se osjećati čistima kao na dan kada smo bili kršteni.

Za mene je tako šabat postao dan odmora. Ne samo fizičkog odmora, već i odmora od krivnje i straha, od mojih nedostataka i moje slabosti. Barem na samo jedan dan!

Jedan od najnježnijih zapisa u svim Svetim pismima daje nam uvid u taj počinak. U Mormonovoj knjizi, kad je uskrsli Spasitelj posjetio svoje »druge ovce« u Amerikama, te nakon što je osjetio njihovu potrebu bez njihova upita, pozvao je sve koji su bili fizički slomljeni – hrome, slijepe, gluhe ili one »koje je bilo što mučilo« – da pristupe.

Zamišljam one čija je tjelesna potreba za iscjeljenjem bila očita kako staju u red. No, u svojim mislima u redu također vidim ljude poput sebe i drugih koje volim koji su unesrećeni na načine koji možda nisu vidljivi ljudskom oku. On je tražio one koji su unesrećeni na bilo koji način i »iscjeljivaše svakoga od njih«.

Primijetite kako u ovom slučaju ne piše da ih je izliječio. Volim tu zamisao da postoji razlika između iscjeljenja i izlječenja. Izlječenje nas obično vraća u prethodno stanje zdravlja, što je ono za čim čeznemo, zar ne? Ali iscjeljenje je drugačije. Iscjeljenje uključuje staru ranu, čineći nas drugačijima na drugoj strani.

Čak je i Spasitelj svijeta, kao uskrslo biće, zadržao rane na svojim rukama, nogama i boku – dokaz da nas nikada neće zaboraviti i da smo njegovim ranama iscijeljeni. I možda ih je Spasitelj taj dan, kada ih je iscijelio, također obgrlio, uzimajući svakoga u brižan zagrljaj.

Večeras se možda osjećate slomljeno i niste sigurni da ćete iskusiti njegovo iscjeljenje. No, je li to točno? Svake vas nedjelje tijekom sakramenta on podiže s prašnjava puta, stavlja u nabore svojih halja i grli vas svojim prostranim rukama.

Te svete božićne noći anđeo je iznio dobru vijest, radosnu vijest o velikom veselju. »Onaj koji je bio najveći učinio je sebe najmanjim – Nebeski pastir koji je postao Jaganjac.« »Kralj kraljeva ležao je tako u poniznim jaslama. U svim našim kušnjama, rođen da nam prijatelj bude.« Vjerujem da je anđeo rekao: »Vaš prijatelj, vaš najbolji prijatelj, upravo je stigao. I kad biste znali koliko vas je pažljivo promatrao, koliko ste se ugledali u njega kada ste prije živjeli s njime, kad biste razumjeli što će on žrtvovati za vas i koliko će on uvijek nakon toga biti spreman učiniti kako bi vam pomogao vratiti se kući, požurili biste pozdraviti ga kod jasli.«

Svjedočim da je djetešce u jaslama, onaj kojeg štujemo i možda se čak usuđujemo zamisliti kako bi bilo držati ga, došlo učiniti upravo to za nas.

Da, djetešce Krist za vas je rođeno!

U ime Isusa Krista. Amen.