Pismo onima koji se muče oprostiti

Dragi prijatelju,

Čini se da je osjećaj povrijeđenosti ili uvrijeđenosti univerzalno iskustvo. Ljudi oko nas često kažu ili učine nešto zbog čega se osjećamo ljutito, zanemareno, uvrijeđeno, omalovaženo ili necijenjeno.

Prije mnogo godina, netko u crkvi me povrijedio. Bila sam ljuta i uzrujana te htjela sam da se ta osoba ispriča, ali nikada nije. Pokušala sam zaboraviti što se dogodilo, misleći da će bol i ljutnja koje sam osjećala jednostavno nestati.

No te sam osjećaje ljutnje nosila u sebi nekoliko godina. Zamjeranje što sam osjećala prema toj osobi odbilo je otići.

Jednog dana razgovarala sam s prijateljem o toj situaciji. Misao mi je ušla u srce:

Oprosti.

Duh me poticao neka oprostim toj osobi prema kojoj sam gajila toliko ljutnje. Bila sam zapanjena.

Na koji način sam trebala oprostiti toj osobi? Ja sam bila ta koja je bila povrijeđena i stoga zaslužujem da me se moli za oproštaj, zar ne?

Mučila sam se s tim poticajem dugo vremena. Međutim, promišljala sam o primjeru svojeg Spasitelja i njegovim naučavanjima o oprostu:

»Da, ako vi oprostite ljudima njihove pogreške, oprostit će i vama vaš Otac nebeski.

Ako li vi ne oprostite ljudima njihovih pogrešaka, ni vaš Otac neće vama oprostiti vaših« (Matej 6:14–15).

Čak i na križu, Spasitelj je molio svojeg Oca neka oprosti vojnicima koji su ga razapeli (vidi Luka 23:34).

Sjećam se i poziva predsjednika Russella M. Nelsona da »primjenjuj[emo] poniznost, hrabrost i snagu potrebne i za davanje oprosta i za traženje oprosta. (…)

Ako se oprost trenutno čini nemogućim, molite za moć kroz pomirbenu krv Isusa Krista da vam pomogne.«

Imajući sve to na umu, puno sam se molila. Molila sam se svojem Nebeskom Ocu, govoreći: »Ako je tvoja volja da toj osobi oprostim, otvori vrata i pomogni mi to ostvariti jer nemam snage to učiniti sama.«

Sljedećeg dana u crkvi našla sam se licem u lice s osobom koja me povrijedila. Vođena Duhom, osjetila sam da je trebam zamoliti za oprost. Ispričala sam se što ponekad nisam bila dobra prijateljica i pitala može li mi oprostiti. Učinila je to, a zauzvrat zamolila me je za oprost za ono što je učinila. Oprostila sam joj.

To me je iskustvo rasteretilo. Moji povrijeđeni osjećaji nisu odjednom nestali, ali osjećala sam se bolje. Bila sam slobodna od boli i tuge koja me toliko dugo mučila. Mogla sam s mirom krenuti dalje.

Ponekad se može činiti nemogućim oprostiti nekome. Ali zadržavanje ljutnje nas samo još više boli. Nebeski Otac ne želi da nastavimo trpjeti bol, tugu i ljutnju koje je Isus tako skupo platio kako bi mi bili slobodni od njih. Zato što nas voli, želi da osjećamo radost.

Prijatelji, molim vas budite voljni odustati od tereta za koje se držite. Dajte ih Spasitelju i pustite njegovu ljubav u svoj život. Nemojte odabrati nastaviti patiti. Umjesto toga odaberite njega.

Sestra Kristin M. Yee, druga savjetnica u općem predsjedništvu Potpornog društva, posvjedočila je: »Gospodin traži od nas da praštamo za naše vlastito dobro. No on ne traži od nas da to činimo bez njegove pomoći, ljubavi i razumijevanja. Kroz naše saveze s Gospodinom svatko od nas može primiti osnažujuću moć, vodstvo i pomoć koje su nam potrebne da bismo oprostili i da bi nam bilo oprošteno.«

Dragi moji prijatelji, toliko ste voljeni. Vaš put do oprosta vjerojatno neće izgledati kao moj. No budući da smo svi djeca Božja i toliko voljeni, on će se brinuti za svakoga od nas, u skladu s našim pojedinačnim potrebama. On će nam pokazati put iscjeljenja, čak i ako je za to potrebno duže vrijeme.

Nadam se da tražite oprost koji vaša duša očajnički treba. Nadam se da su vam moje riječi pomogle, ali još važnije, nadam se da vam je Duh posvjedočio o istini da nam Spasitelj može donijeti mir, potporu i cjelovitost.

S ljubavlju,

Vaša prijateljica