Moj poremećaj u prehrani protiv mojega pravog identiteta

Dugo sam se vremena mučila s poremećajem prehrane zvanim anoreksija nervosa, gdje sve manje i manje jedete te se brinete oko stjecanja težine. To utječe na vas mentalno – počinjete se osjećati krivima jer jedete i ne razumijete potrebe svojeg tijela. Nije pomoglo da stalno vidim nerealna mjerila na internetu ili u školi i uspoređivala sam se sa svojom obitelji i drugima oko mene.

Moj poremećaj u prehrani svakako je bio nešto što sam sakrivala. No moja je mama primijetila promjene u mojim prehrambenim navikama. Sjela je sa mnom i dala mi dovoljno vremena koliko sam trebala reći joj što se događa. Bilo je mnogo suza, ali mislim da joj je Duh pomogao voditi je da zna da trebam pomoć. Zajedno smo napravile plan i počele nježno promišljati o njemu.

Tijekom tog vremena također sam odlučila primiti svoj patrijarhalni blagoslov. Željela sam znati kakav bi moj život mogao biti izvan tame koju sam proživljavala. Došla sam pitajući Boga: »Tko sam ja?«, »Ljubiš li me?« i »Zašto sam ovdje?« Prva stvar koju je patrijarh rekao bio je odgovor na ta pitanja. Moj mi blagoslov pomaže učiti o mojem istinskom identitetu i onome što Bog ima za mene. Kad god ga pročitam, osjećam Spasiteljevu ljubav za mene i sjetim se što mogu postati s njim.

Čak i uz podršku svojega patrijarhalnog blagoslova, svoje obitelji, svojega Nebeskog Oca i Spasitelja trebalo mi je mnogo vremena da procesuiram osjećaje koje sam imala o svojem tijelu. I dalje mi je teško ponekad prihvatiti sebe to tko sam i to kako izgledam. No zbog svojih mračnih vremena počinjem cijeniti rast i svjetlo koje dolazi iz prepoznavanja svojega istinskog identiteta. Ja sam kćer Nebeskog Oca. Ja sam učenica Isusa Krista. Oni me gledaju s ljubavlju i ohrabrenjem, a to je važnije od ijednoga tuđeg mišljenja.