Pet savjeta za bolje emocionalno zdravlje

Odrastala sam u blizini San Francisca u Kaliforniji, u SAD-u i sjećam se kako sam voljela vožnju u zabavnom parku uz plažu! Sastojala se od velikoga drvenog diska na koji biste sjeli i pokušali se držati dok bi se disk brže okretao. Oni koji su sjedili prema van obično su prvi bili zbačeni. Međutim, oni koji su razumjeli centrifugalnu silu sjedili su blizu središta.

Mislim kako je to izvrsna analogija za držanje Krista u središtu dok prolazimo kroz neke od ovih teških situacija – bilo da se radi o tjeskobi, depresiji, OKP-u ili nečem sličnom. Trebamo Krista u središtu svojeg života.

U vremenima problema moždanog zdravlja, možda imamo prigušenu vezu s Nebom ili nam je teško osjećati se blizu Spasitelju. To ne znači da smo kažnjeni ili da nismo dostojni Božje ljubavi. Za mene, vrijedno je vjerovati da je on tamo dok čekamo da veza bude obnovljena! Nastavite se moliti, pohranjujte Spasiteljeve riječi, vjerujte njegovim obećanjima, blagujte sakrament i činite sve što vas drži usmjerenima na njega.

Djeca Izraelova u divljini morala su se oslanjati na Gospodina za manu svaki dan. Ponekad kada se suočavamo sa stvarima toliko dubokim kao panični napadi ili druge emocionalne boli, želimo da trajno odu. I možda hoće – ali možda ne na način ili u vremenskom okviru kojeg želimo. To ne znači da je nada izgubljena. Trebamo se svakodnevno oslanjati na Boga dok radimo i radujemo se sjajnijim vremenima pred nama.

Jedan je pristup tražiti pomoć Nebeskog Oca i pokušati različite strategije kako bi pronašli ono što djeluje za vas. Tada vam on može pomoći sjetiti se, tijekom slabih trenutaka ili paničnih napada, kako se činilo da utješna glazba pomaže u sličnoj situaciji ili kako vas je povezivanje s nekim kome vjerujete učinilo da se jednom osjećate sigurnima. To vam omogućava da sakupite skup dokazanih alata kako biste pokušali sljedeći put kada se budete mučili. Što god činite, svakodnevno tražite Gospodinovu pomoć.

Čak možemo i reći naglas: »Kada se svakoga dana oslanjam na Gospodina, ustat ću i pronaći snagu za koju nisam znao da je imam!«

Mozak je dio našega smrtnog tijela i stoga je podložan mnogim varijacijama i nesavršenostima zemaljskog života. No dobra je vijest: postoje dokazani koraci koje možemo poduzeti kako bismo osnažili svoj mozak, a koji također mogu poboljšati naše emocionalno zdravlje. Evo nekih od tih koraka:

• doživjeti sunčevu svjetlost ili blistavo umjetno svjetlo ujutro

• izlazak u prirodu, povezivanje sa Zemljom

• redovito vježbanje

• jesti zdravu hranu

• piti puno vode

• dovoljno spavati svake noći.

Tehnike disanja mogu također biti snažne. Pokušajte udahnuti jednim dubokim dahom kroz nos, a zatim drugi. Držite nekoliko sekundi i naposljetku izdahnite sav svoj dah kroz usta.

Činim to nekoliko puta kada se probudim, tijekom trenutaka snažnih osjećaja (baš prije nego što govorim na Općem saboru!) i netom prije spavanja.

Da ste se izgubili planinarenjem i naišli na vodiča, bi li vam bilo neugodno tražiti upute na sigurno? Mislim da ne. Traženje pomoći nije znak slabosti. Često to činimo u drugim područjima svojeg života.

Pomognite prekinuti stigmu protiv traženja pomoći s emocionalnim izazovima.

Bilo da trebate pomoć od Boga, prijatelja, obitelji ili zdravstvenih stručnjaka, niste slabija osoba zbog traženja dodatne pomoći koja vam je potrebna. Zapravo, pokazujete hrabrost!

Povezivanje s Nebeskim Ocem u svakodnevnoj molitvi je ključno.

Također osjećam kako je ključno ostati povezan s ljudima s kojima se možemo osjećati sigurno i imati povjerenja u njih. Nazovite svoju majku! Razgovarajte s prijateljem licem u lice. Razgovarajte s bratom ili sestrom. Snažniji smo kada pomažemo jedni drugima. Ta snaga ide u oba smjera. Svi trebaju nekoga. Izoliranje i depresija često se nadovezuju jedna na drugu. Povezivanje s onima koje volimo i s kojima živimo te koje možemo vidjeti i zagrliti sjajan je protuotrov za toliku bol koju iskusimo.

Ponekada nas jednostavno treba podsjetiti da je Bog s nama.

U Starom zavjetu, kralj Nabukodonozor bacio je Šadraka, Mešaka i Abed Nega u peć toliko vruću da čak ni stražari izvana nisu mogli oduprijeti vrućinu.

Pa kako su ta trojica preživjela?

Sveta pisma podučavaju kako se četvrta ličnost mogla vidjeti u plamenu s onima koji su bili »slič[ni] sinu Božjemu« (Daniel 3:25).

Vjerujem da to znači kako je Krist s nama tijekom vrućine naših kušnji, posebice dok ih izdržavamo. A problemi moždanog zdravlja zasigurno se mogu činiti poput užarene peći. Krist je Emanuel, što doslovno znači »Bog s nama«.

Nemojte zaboraviti, Isus Krist naša je snaga, ne samo na kraju puta, kada smo slobodni od iskustva osjećaja koje nismo tražili. On je zapravo s nama tijekom našeg putovanja. On je naša snaga i potpora upravo sada.

Budimo snažniji zajedno!