Nova Crkva za Jamesija

Jamesi je izašao do maloga ograđenog područja gdje je njegova obitelj držala svinje. »Evo vam, svinje!«. Bacio im je nešto hrane, a svinje su sretno zaroktale.

Zatim je Jamesi odnio čiste boce za vodu do slavine vani. Hladna je voda posukljala u bocu kada je otvorio slavinu. Hranjenje svinja i dobivanje vode za njegovu obitelj bilo je način na koji je pomagao svaki dan.

»Jamesi!«, mama je dozvala. »Spreman za crkvu?«

Jamesi je zatvorio slavinu za vodu i odnio posljednju tešku bocu unutra. »Sada jesam!«

Svake je nedjelje Jamesijeva obitelj odlazila u kršćansku crkvu u svojem gradu. On je volio učiti o Isusu Kristu.

Ubrzo su Jamesi i njegove mlađe sestre Unaisi i Marama hodali s ostatkom svoje obitelji u crkvu. Nekoliko zalutalih kokoši kvocalo je na ulici.

Ali kad su stigli tamo, vrata su bila zatvorena. »Zaboravio sam da je crkva zatvorena ovaj i sljedeći tjedan otkako pastora nema«, rekao je tata.

»Postoji li druga crkva u koju možemo ići?« upitao je Jamesi. Bio bi tužan ako ne bi išao u crkvu ovaj tjedan.

Tata je na trenutak razmislio. »Da«, rekao je. »Mislim da znam jednu.«

Jamesi i njegova obitelj pratili su tatu natrag njihovoj kući. Svi su ušli u svoj mali drveni čamac na rubu rijeke. Tata je sjedio otraga kako bi upravljao motorom.

Čamac je brujao niz rijeku. Jamesi je tražio ptice skrivene u visokim zelenim stablima. Nakon otprilike 15 minuta vidjeli su malu crkvenu zgradu. Imala je znak na kojem je pisalo »Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana«.

»Ovo je crkva na koju sam mislio«, rekao je tata. Odvezao je brod do obale i svi su izašli. Mogli su čuti glazbu iz kapele.

Unutra je Jamesi sjeo sa svojim roditeljima te braćom i sestrama. Slušali su govornike i pjesme. Jamesi je u sebi osjetio topao, sretan osjećaj.

Kad je sastanak završio, ljubazna je žena došla razgovarati s njima. »Imamo poseban razred za djecu«, rekla je. »Zove se Mala škola. Biste li željeli doći?«

Jamesi je pogledao svoje sestre. Osjećao se malo nervozno ići na nastavu na kojoj nikoga nije poznavao! Barem su i njegove sestre mogle doći. Možda će biti zabavno.

»Može«, rekao je Jamesi.

»Idemo!« Marama je izgledala uzbuđeno.

Jamesi i njegove mlađe sestre slijedili su ženu do učionice. Mnogo je djece sjedilo na malim stolicama, pričalo i smijalo se. Kad je Jamesi sjeo, nasmiješila su mu se. Svi su bili tako ljubazni!

Pjevali su pjesme, a druga su djeca pomogla Jamesiju i njegovim sestrama naučiti riječi. Tada su imali lekciju o Isusu Kristu. Jamesi se ovdje osjećao drugačije nego u njihovoj drugoj crkvi. Bilo je to dobro drugačije iskustvo.

Kada je crkva završila, Jamesijeva se obitelj popela natrag u čamac kako bi otišla kući. Jamesi je ponovno pogledao natpis ispred crkvene zgrade. Na njemu je bilo ime Isusa Krista. Dakle, to mora biti Crkva Isusa Krista! Jamesi je želio slijediti Isusa.

»Možemo li doći ovamo opet sljedeći tjedan?« upitao je Jamesi.

Mama i tata su se nasmiješili. »I mi smo pomislili isto«, rekla je mama.

»Hura!« Unaisi se poveselila.

Jamesi se nasmijao. Znao je da su pronašli nešto posebno. I jedva je čekao saznati više.

Otvori PDF

Ilustracije: Bethany Stancliffe