Rješenje hlada

Carolina Marín

»Što ako posadimo nešto stabala?« upitala je Cristal.

Istinita priča iz Argentine.

Dječak i djevojčica gledaju kroz prozor na travnatu površinu

»Možemo li otići do trga?« pitala je Ivanova sestra Cristal.

Ivan je pogledao van. »Želio bih«, rekao je. »Ali možda bismo trebali pričekati dok sunce ne zađe. Stvarno je vruće.«

Trg je bio veliko travnato polje u blizini njihove kuće. Voljeli su se tamo igrati lovice ili skrivača sa svojim prijateljima. Ali trg nije imao hlada kako bi se mogli odmoriti od vrućine. I ovoga je ljeta to bio veliki problem.

Cristal je na trenutak utihnula. Zatim je rekla: »Što ako posadimo nešto stabala? Tako bi trg imao hlad. Tada bismo se mogli igrati čak i kad je vruće!«

Ivan se nasmiješio. »Sviđa mi se ta ideja!«

Ivan i Cristal ispričali su tati sve o svojem planu. »Pitat ću grad za dozvolu«, rekao je.

Nekoliko tjedana kasnije imali su dopuštenje koje im je bilo potrebno i bili su spremni početi! Papá je odveo Ivana i Cristal do velikog stabla koje je raslo iza njihove kuće. Ispod stabla rasla je hrpa malih stabala.

»Kada veliko stablo cvjeta, ono ispušta sjeme na tlo«, objasnio je Papá. »Tada iz njih rastu mala stabla. Ona su poput sićušnih čuda prirode!«

Papá im je pokazao kako pažljivo iskopati mala stabla. Ivan i Cristal nježno su ih posadili u lonce za cvijeće.

Zatim, jedne subote poslijepodne kada je sunce bilo skriveno iza oblaka, Ivan i Cristal ukrcali su mala stabla na kolica. Polako su ih odgurali do trga. Ivanova mlađa braća i sestre pomogli su nositi kante s vodom. Mamá i Papá donijeli su lopate.

Zajedno su odabrali mjesto za svako stablo. Iskopali su rupe i posadili svako stablo s ljubavlju. Mamá im je pokazala kako kopati rovove oko stabala radi zalijevanja. »Stabla trebaju sunčevu svjetlost, vodu i puno hranjivih tvari kako bi ojačala«, rekla je. »Baš kao djeca!«

Ivan je pomislio na stablo iza njihove kuće i maštao kako će stabla jednoga dana izgledati. »Možeš li vjerovati?« rekao je. »Jednog će dana ova stabla biti viša od nas!«

U proljeće bi stabla zaslijepila sve svojim prekrasnim, svijetlo ružičastim cvjetovima. Ljeti bi se njihova hladovina protezala preko trga. A ujesen lišće bi prekrilo zemlju žutim tepihom.

Ivan i Cristal svakodnevno su posjećivali trg kako bi provjerili stabla. Pobrinuli su se da svako stablo ima dovoljno vode. I svaki put kad bi novi list ili grana proklijali, osjećali su se tako ponosno. Njihov se naporan rad isplatio!

Ivan se osjećao sretno misleći na sve ljude koji će jednog dana uživati u hladu na trgu. Pomogao je učiniti Zemlju ljepšim mjestom za svu djecu Nebeskog Oca.