Snovi noći

Mjesto je bilo mirno kako samo priroda to može omogućiti, početkom večeri u rano proljeće. Nebo je bilo kristalno čisto, a zvijezde su se pojavljivale prvo u desetinama, zatim u stotinama, a na kraju u tisućama. Pastiri u polju pronašli su odmor od blještavila dana i zamora poštenog rada. Jedini neobičan – ali čudesno predivan – element ove pastirske scene bila je štala na brežuljku pored sela, u kojoj su se dva ljudska obličja nadvila nad djetešcem koje je ležalo u jaslama, sa svega nekoliko domaćih životinja koje su svjedočile čudu koje su vidjeli.

To troje, koji nisu pronašli ni prijatelja ni voljnog domaćina u pretrpanom Betlehemu, bili su, prvo, predivna i vrlo mlada djevičanska majka koja se zvala Marija (vjerojatno u svojim ranim ili srednjim tinejdžerskim godinama ako su na snazi bile tradicije toga doba), čija su hrabrost i istaknuta vjera bili zapanjujući poput ničega što je ikada zapisano u Svetom pismu. Drugo, njezin muž koji se zvao Josip, stariji od svoje mlade žene, ali koji je po definiciji morao biti najdostojniji muškarac na Zemlji kako bi odgojio dijete koje nije bilo Josipov biološki sin, no koje će, s vremenom, postati Josipov duhovni otac. Treće, posljednje, i najljepše od svih, djetešce koje će se zvati Isus, koje je ležalo u pelenicama na najčišćem sijenu koje je uzbuđeni otac mogao nakupiti.

Jedna ironija ovog tihog, privatnog prizora bila je činjenica da nijedno dijete nije nikada bilo rođeno o kojem se već toliko znalo, o kojem je već toliko bilo pisano i od kojeg se već toliko očekivalo. Doista, spoznaja o tome tko je on i što je on, počela je u nebeskim sferama prije nego što je itko bio rođen! Kao Prvorođenac Očev¹ u svijetu duhova, tamo je određen biti Spasiteljem svijeta,² predodređen biti »[zaklani Jaganjac] od postanka svijeta«.³ Kasnije, no opet prije svog rođenja, on će biti veliki Jahve Starog zavjeta, pomagati Noi spasiti svoju obitelj u vrijeme potopa⁴ i podržati Josipa da spasi svoju obitelj u vrijeme gladi.⁵ On je bio dostojanstveni Jahve čija imena uključuju »Divni, Savjetnik, Moćni Bog, Vječni Otac, Knez Mira«.⁶ Bio je Alfa i Omega⁷ u velebnom naumu milosti koji će naposljetku »radosnu vijest don[ijeti] ubogima… iscijeli[ti] srca slomljena… navijesti[ti] slobodu i oslobođenje sužnjevima«.⁸

Kako bi to ostvario on će gaziti kacu otkupljenja potpuno i sasvim sam, bez smrtnog suradnika koji bi mu pomogao i bez nebeskog suradnika koji bi mu mogao pomoći. Noseći sve grijehe i patnje smrtnosti on će donijeti neshvatljiv dar spasenja cijeloj ljudskoj obitelji od Adama do svršetka svijeta. Tijekom svog cjelokupnog putovanja, on će biti »pastir[] i čuvar[] duša [naših]«,⁹ »veliki[] svećenik[] naše vjere«¹⁰ slobodno »vrel[o] sve pravednosti«.¹¹ Sve ove smrtne dužnosti i zahtjeve tek je trebalo ispuniti. No ne večeras. Ne ove noći. Bio je samo dijete u rukama majke koja ga je obožavala, koje je pazio otac koji je bio nježan i snažan.

Ubrzo su došli pastiri, predstavljajući najniže zemaljske aktivnosti, najsiromašnije ljude i njihov rad. Kasnije su došli kraljevi, mudraci s istoka, simbolizirajući najuzvišenija vremenita postignuća, najbogatije ljude i njihov rad. Iznad svih – doslovno iznad svih – došli su anđeli pjevajući »Slava Bogu na visini«,¹² stvarno mnoštvo nebeske vojske koje je pjevalo malom djetetu koje je konačno došlo na Zemlju. Anđeli su, zapravo, stoljećima označavali put do ovih jaslica. Nedavno, anđeo je došao Mariji u veličanstvenoj objavi za što je odabrana i što je odabrana biti.¹³ Anđeo je došao Josipu dajući mu hrabrost da oženi ovu mladu ženu koja je misteriozno već bila trudna, zapovijed koju je on trenutno i vjerno odlučio poslušati.¹⁴ Nakon rođenja, anđeo je rekao mladom paru da pobjegnu od Herodovog pokolja nedužnih (one malene djece koja su bili prvi novozavjetni kršćanski mučenici), i isti je anđeo rekao paru kada se mogu vratiti iz Egipta, da se nastane u dalekom Nazaretu, a ne u Betlehemu ili u Jeruzalemu.¹⁵ Očito je da su anđeli na nebu znali daleko više od smrtnika na Zemlji o tome što ovo rođenje znači i koje je poslanje ovog djeteta, prvenstveno da bi »naše bolesti ponio, i naše… boli na se uzeo… [da] za naše grijehe [bude] probod[en], [i] za opačine naše [bude] satr[t], [da bude jasno da] na njega pade kazna, – radi našeg mira, [i da će] njegove nas rane iscijeli[ti]«.¹⁶

Za mene osobno, značajno je da se sve ovo odvijalo tijekom noći, u ono vrijeme kada se mišići opuštaju i umor se prepušta odmoru, kada se izriču molitve, iščekuju objave i kada su božanska bića najvjerojatnije blizu. I jednom godišnje, noć je vrijeme kada djeca jedva zatvaraju svoje oči zbog užitka koji izvire u njima znajući da će sutra biti Božić. Da, koliko god težak bio naš dan, slatki snovi te noći mogu sve ispraviti. Kako je starješina Parley P. Pratt jednom zapisao:

»Bog je objavio mnoge važne upute… kroz snove… [Tada su] živci opušteni, i cijelo smrtno čovječanstvo leži uljuljano u [san, i]… duhovni organi… komuniciraju s božanstvom… anđelima i duhovima pravednih ljudi koji su usavršeni.«¹⁷

I tako je bilo ove noći čudesnog strahopoštovanja kada doista »minu strah i počnu nadanja«¹⁸ u snovima o Betlehemu.

Kao svoj božićni dar ostavljam vam snove Betlehemske. I to činim u ime djetešca koje sve te snove ostvaruje, i to Gospodina Isusa Krista. Amen.