12CRAVEN-1
Božićni sastanak duhovne misli Prvog predsjedništva
6. prosinca 2020.
Pelenice i nebeski zagrljaj
sestra Becky Craven
druga savjetnica u općem predsjedništvu Djevojaka
Jedno od mojih omiljenih božićnih sjećanja dogodilo se kada sam imala šest godina. Bio je Badnjak i spavala sam na gornjem dijelu kreveta na kat koji sam dijelila sa svojom mlađom sestrom u našem domu u Berlinu u Njemačkoj. Bila sam prilično uzbuđena zbog nadolazećega božićnog jutra – toliko uzbuđena da vjerojatno nisam baš duboko spavala, jer me je u neko doba tijekom noći probudila zvonjava zvončića. Zatim sam čula kako se vrata naše sobe polako škripeći otvaraju. Kada je svjetlo iz druge sobe došlo na moje lice, brzo sam sjela i pogledala prema vratima. Ono što sam vidjela bilo je nevjerojatno! Na vratima je stajao Djed Božićnjak. Ne šalim se – to je bio on! Uzviknuo je: »Ho, ho, ho«, a zatim je pitao želim li ga slijediti u dnevnu sobu da vidim osvijetljeno božićno drvce. Bila sam zatečena i potpuno bez riječi, no sletjela sam niz ljestve svog kreveta i slijedila ga do prednje sobe gdje su moja majka i starija braća stajali pored drvca. No dok sam gledala po sobi, nisam vidjela svog tatu – kako može propustiti ovo? Mama je rekla da je iznio otpad, ali stvarno mu je trebalo jako dugo! Do danas mi je žao što on nikada nije imao priliku upoznati Djeda Božićnjaka. Djedica je pitao jesam li bila dobra djevojčica i bila sam sretna što sam mogla reći da jesam. Nakon što smo se pobrinuli da kuša kolačiće i mlijeko koje smo ostavili za njega, vratila sam se u krevet i, nekoliko sati kasnije, probudila se na radosno božićno jutro.
Djed mog supruga, Heaton Lunt, imao je drugačije božićno jutro kao dječak koji je živio u meksičkim kolonijama krajem 1800-ih. Ispričao je ovu priču u svojoj povijesti: »Božić je stigao, a mi smo imali ovce u toru ispod štaglja gdje je bilo toplo jer je na tlu tada bio snijeg. Otišao sam tamo prilično rano na božićno jutro vidjeti jesu li moje ovce u redu. Čuo sam blejanje u štali koje je zvučalo slabašno. Ušao sam i ugledao da je Nelly ojanjila dva mala jaganjca – blizance. Otrčao sam do kuće koliko su me noge nosile… [i] zapljeskao sam rukama i rekao svojoj mami: ‘Imam bolji Božić od svih vas: Stara Nelly ojanjila je dva jaganjca.’ Sva su djeca ostavila svoje naranče i stvari na stolu, i potrčali su do štaglja da vide ta dva jaganjca koje je Nelly ojanjila. To je bilo najveće čudo od svega što smo ikada dobili na Božić.«1 Začudo, sljedeće godine, kao i godinama koje su uslijedile, Heatonove ovce janjile su novu janjad na božićno jutro.
Kada sam prvi put čula ovu priču, moje srce i um trenutačno su bili privučeni mislima o drugom Jaganjcu rođenom onoga prvog Božića: Isusu Kristu, Jaganjcu Božjem. Kao što je Heaton otrčao vidjeti svoje nove jaganjce, zamislila sam pastire kako žure vidjeti novorođenog Sina Božjeg. Možete li zamisliti čemu su morali svjedočiti u tom skromnom i svetom okruženju? Zamišljam brižnog Josipa kako se brine o svojoj ženi Mariji dok promišljaju o rođenju obećanog Mesije. Zapis o Mariji kako umata svoje malo dijete u pelenice naročito mi je drag.
Nedavno smo dočekali novu unuku u našu obitelj. Promatrala sam jednoga dana kako ju je njezina majka umotala u mekanu, toplu dekicu za povijanje i privinula je u naručje. Poviti zapravo znači čvrsto umotati. Pelenice i dekice za povijanje korištene su kroz povijest za tješenje i primirivanje, čak i smirivanje uznemirenog djetešca. Dok sam promatrala našu snahu kako povija svoje novo dijete, pomislila sam na druge koji su možda u potrebi za povijanjem, čak i virtualnim. Nježna riječ, uho koje sluša ili srce puno razumijevanja mogu utješiti i primiriti uznemirenu dušu drugoga.
Prije gotovo tri godine, naš zet iskusio je ozbiljan zdravstveni problem. Tražeći odgovore, prošao je mnoge testove i postupke koji su naposljetku doveli do toga da je trebao operaciju srca. Kada je naš zet išao na operaciju, naša je kći poslala poruku svojoj svojti da ih obavijesti o njihovom sinu. Iz udaljene druge zemlje gdje su služili misiju, njezina svekrva odgovorila je ovim utješnim riječima: »Šaljemo vam nebeske zagrljaje.«
Samo nekoliko trenutaka kasnije, sestra je prošla, ali onda se zaustavila. Pogledala je u oči naše kćeri ispunjene suzama i pitala je želi li dekicu, no ona je odbila govoreći da je u redu. Sestra je otišla, no ubrzo se vratila s toplom dekicom. Omotala ju je čvrsto oko naše kćeri i rekla joj: »Osjećam da ti treba nebeski zagrljaj.«
Jaganjac Božji, također poznat kao Dobri Pastir, poznaje svakog u svom stadu. U trenucima potrebe, često šalje zemaljske anđele, poput sućutne sestre našoj kćeri, da nas omota i okruži rukama svoje ljubavi.2 Došao je na Zemlju da donese mir i dobru volju svim ljudima.3 Tješi one kojima je potrebna utjeha i tuguje s onima koji tuguju.4
Dok razmišljam o mnogim načinima na koje nas Gospodin voli i brine se za nas, osjećam želju da učinim više kako bih podijelila tu ljubav s drugima. Također želim bolje prepoznati nebeske zagrljaje i povoje koje sam primila, no koje nisam odmah prepoznala.
U svijetu kojem je potrebno toliko mira, naše nježne riječi, naša djela sućuti i dobrote mogu biti sredstva omatanja drugih u toplu dekicu za povijanje. Došla sam do razumijevanja da što više djelujemo prema poticajima da služimo drugima, Gospodin nam daje više nebeskih dekica za dijeljenje. Koje ste poticaje vi primili? Koga poznajete da je u potrebi za nebeskim zagrljajem? Naš osobni ili virtualni dodir može učiniti razliku u životu voljene osobe, pa čak i stranca.
Molim se dok slavimo rođenje našeg Spasitelja da nećemo samo osjećati njegovu ljubav, sućut i mir, već da ćemo dijeliti te blagoslove s drugima. Dok promišljam o daru Jaganjca Božjega, djetešca u pelenici koje leži u jaslama, ponavljam riječi mladog Heatona. On je »najveće čudo od svega što smo ikada dobili [ili ćemo dobiti] na Božić.«5
U ime Isusa Krista. Amen.