12NIELSON-0
Božićni sastanak duhovne misli Prvog predsjedništva
6. prosinca 2020.
Knez mironosni
(Izaija 9:6)
starješina Brent H. Nielson
iz predsjedništva Sedamdesetorice
U neko drugo vrijeme i na nekom drugom mjestu, daleko odavde, moj otac Norman Nielson bio je mladić koji je provodio svoju drugu godinu od ukupno četiri boreći se na pacifičkom ratnom teatru Drugog svjetskog rata. Na ovoj se slici nalazi ispred svojeg šatora. Bio je protuzrakoplovni stručnjak koji je živio u prašumama Papua Nove Gvineje. Na Božić 1943. napisao je sljedeće pismo svojoj obudovljenoj majci: »Kao što ćeš primijetiti po datumu, danas je Božić. Ustao sam u 7.00, doručkovao, a zatim radio do 15.00 kada sam otišao do potoka oprati svoju odjeću i okupati se. Za večeru smo imali vrlo malu porciju puretine, malo batata, kukuruz, umak i pitu od grožđica. Jako bih volio biti kod kuće s tobom i obitelji, staviti svoje noge pod stol i ponovno jesti sve stvari koje smo običavali jesti kada smo bili zajedno prije nekoliko godina. Razočarani smo što naši božićni paketi nisu stigli prije Božića. Ima nas mnogo koji nismo ništa dobili za Božić. Sjećam se da si mi mnogo puta govorila da ti nikada ne nedostaje voda dok izvor ne presuši.«
Prošle godine moja žena Marcia i moja sestra Susan napisale su povijest četverogodišnjeg služenja mog oca tijekom Drugog svjetskog rata. Sabrale su sva pisma koja je pisao svojoj majci. Moram reći da kada sam čitao ovo hladno božićno pismo, bio sam pomalo u nevjerici. Iako se to vama može činiti sitnicom, budući da je to bio moj tata, kojeg sam volio, želio sam nekako promijeniti događaje tog Božića. Zaplakao sam u svom srcu: »Koliko još patnje ovaj mladić iz Idaha može izdržati?« Ostao je bez svojeg oca zbog srčanog udara kada je imao samo 12 godina. Odgojila ga je njegova majka, bio je unovačen u vojsku i sada je živio u prašumi usred užasne bitke. Zar ne bi mogao barem na Božić dobiti dar? Dok sam promišljao o ovoj situaciji, osjećao sam Duha kako mi govori: »Brente, ti znaš kako ova priča završava. Tvoj je tata na kraju primio najvažniji dar i nastavio živjeti vjerom ispunjen život u kojem mu je Božić bio omiljeni dio godine.«
Kako sam dalje čitao povijest svoga oca, naišao sam na jedno od njegovih zadnjih pisama njegovoj majci iz veljače 1945. Tijekom njegove četiri godine, pod vodstvom generala Douglasa MacArthura, borio se od Darwina u Australiji, Papue Nove Gvineje, zaljeva Leyte na Filipinima i, konačno, do Manile, gdje je okončao svoju vojnu službu i vratio se kući. Većinu svog vremena proveo je služeći tijekom rata u kojem nije bilo sastanaka Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, no kada je jednom došao na Filipine, pred kraj svoje službe, uspio je pronaći sastanak Crkve. Nakon što je bio na tom sastanku, napisao je zanimljivo pismo svojoj majci: »Jučer sam otišao u Crkvu, no nije mi baš bilo do govora. Majko, mnoge stvari koje su mi ranije bile važne, sada mi se čine trivijalne. Ne mislim na moju vjeru u Boga, ona je vjerojatno jaka kao i uvijek, no gledam na Boga kao na osobu koja je puna ljubavi i razumijevanja, umjesto na neku [koja] uvijek stoji nad tobom da te kazni za svaku grešku koju napraviš.«
Ono čemu me je Duh podučio jest da kroz iznimno snažne kušnje, nakon sudjelovanja u užasnom ratu u kojem su mnogi vojnici, medicinske sestre, mornari, zrakoplovci i nedužni civili s obje strane izgubili svoje živote, moj otac pronašao je dar – pronašao je pravo značenje Božića. Naučio je da ima brižnoga Nebeskog Oca koji ga razumije i brine se o njemu. Najvažnija životna lekcija koju je naučio je ova: »Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.«1 U svojim krajnostima, kada je pogurnut najdalje što je osobno mogao, moj otac pronašao je brižnoga, dobroga Nebeskog Oca. Ono što je moj otac pronašao donijelo mu je mir, radost i sreću u svijetu punom komešanja, boli i patnje. Kada je iza sebe ostavio rat, kući je donio dar sa sobom.
Nisam siguran da bih mogao preživjeti teškoće s kojima se suočio moj otac tijekom ona tri Božića daleko od doma, no znam da je lekcija koju je naučio i koju sam ja naučio ta da je pravi dar za Božić, kojeg je dao naš Otac na Nebu, Spasitelj Isus Krist. Ovoga Božića, zbog svjetskih okolnosti, neki će se od nas naći u situacijama daleko od obitelji ili izolirani od njih čak i ako žive u blizini. Neki od nas možda će se osjećati poput mog oca na Božić 1943. Možemo se čak pitati zašto nismo primili nikakve darove ili posjete. No ako dignemo pogled i pogledamo prema Bogu i živimo, otkrit ćemo da je Isus Krist najveći dar. Otvaranje tog dara daje nam ključ za divan, miran život.
U 4. poglavlju Marka u Novom zavjetu, Spasiteljevi učenici imali su zastrašujuće iskustvo. Bili su na brodu sa Spasiteljem na Galilejskom moru kada se podigla velika oluja. Učenici su bili uplašeni, a Spasitelj im se obratio, govoreći: »Zašto se toliko strašite? Kako nemate vjere?«2 Zapovjednim glasom, Spasitelj je utišao vjetrove i valove. Učenici su zatim postavili ovo pronicljivo pitanje o kojem vas pozivam da promislite ovog Božića: »Tko je, dakle, ovaj, da mu se i vjetar i more pokoravaju?«3 Pokušat ću odgovoriti na ovo pitanje. Isus Krist je »Savjetnik divni, Bog silni, Otac vječni, Knez mironosni«.4 »Po njemu, i kroz njega, i od njega stvaraju [se] svjetovi i bijahu stvoreni.«5 On je naš Spasitelj i naš Otkupitelj; on je Prvorođenac Očev.
Izaija opisuje Spasitelja na ovaj način: »Zar ne znaš? Zar nisi čuo? Jahve je Bog vječni, krajeva zemaljskih stvoritelj. On se ne umara, ne sustaje, i um je njegov neizmjerljiv… Onima što se u Jahvu uzdaju snaga se obnavlja, krila im rastu kao orlovima, trče i ne sustaju, hode i ne more se.«6
S ovom kulisom u pozadini Spasitelj nas poziva ovog Božića i uvijek: »Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti… jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj dušama svojim, jer jaram je moj sladak, a moje breme lako.«7 Njegov poziv nama je »dođite«.
Moja je nada tijekom ovog Božića da se, bez obzira na naše okolnosti, bez obzira gdje smo i bez obzira na koji način možemo biti odvojeni od obitelji ili prijatelja, sjetimo da je on, Spasitelj Isus Krist, dar; da će on, dok dolazimo k njemu, olakšati naša bremena; i da ga i mi možemo otkriti, kao i moj otac usred užasnog rata. Spasitelj je rekao: »Ostavljam vam mir; mir, i to svoj, dajem vam. Ja vam ga ne dajem kakav svijet daje. Neka se ne uznemiruje i ne plaši vaše srce!«8 Dok se uzdamo u njega, pronaći ćemo mir i sreću, bez obzira na naše trenutne okolnosti.
Želim vam svima sretan Božić i molim se da ćete ove godine, dok se umorni svijet raduje, pronaći i prepoznati dar koji nam je brižni Otac dao kada je dozvolio žrtvu svog Jedinorođenog Sina. Iznosim svoje osobno svjedočanstvo o tom brižnom Nebeskom Ocu i njegovom savršenom Sinu, Knezu mironosnom. U ime Isusa Krista. Amen.