Povijesne knjige u Starom zavjetu

Naravno, te se priče pričaju s određene točke gledišta. Baš kao što nije moguće gledati u cvijet, stijenu ili stablo s više od jednog kuta odjednom, neminovno je da će se u povijesnim zapisima odražavati gledište osobe ili skupine ljudi koji ih zapisuju. Ovo gledište uključuje etničke veze pisaca ili njihovu povezanost s određenim narodom te njihova kulturalna mjerila i uvjerenja. Poznavanje toga može nam pomoći razumjeti da su pisci i sažimatelji povijesnih knjiga bili usredotočeni na određene detalje dok su druge izostavili. Napravili su pretpostavke koje drugi ne bi. I došli su do zaključaka na temelju tih detalja i pretpostavki. Možemo čak i vidjeti različita gledišta diljem knjiga u Bibliji (a ponekad unutar iste knjige). Što smo svjesniji ovih gledišta, bolje možemo razumjeti povijesne knjige.

Jedno uobičajeno gledište za sve knjige Staroga zavjeta gledište je djece Izraelove, Božjeg naroda saveza. Njihova vjera u Gospodina pomogla im je vidjeti njegovu ruku u njihovu životu te u događajima njihova naroda. Iako sekularne povijesne knjige obično ne gledaju na to na takav način, ovo svetopisamsko gledište dio je onoga što povijesne knjige Starog zavjeta čini tako dragocjenima onima koji nastoje izgraditi svoju vlastitu vjeru u Boga.

Povijesne knjige započinju tamo gdje knjiga Ponovljeni zakon završava, skorim završetkom godina lutanja Izraelaca u divljini. U knjizi Jošua prikazano je da su djeca Izraelova bila spremna ući u Kanaan, njihovu obećanu zemlju, te je opisano kako su je preuzeli. U knjigama koje slijede, od Sudaca do kraja 2 Ljetopisa, prikazana su iskustva Izraela u obećanoj zemlji, od vremena kada su je naselili do vremena kada su ih pokorili Asirci i Babilonci. U knjigama Ezra i Nehemija čitamo o povratku nekoliko skupina Izraelaca u njihov glavni grad Jeruzalem desetljećima kasnije. Naposljetku, u knjizi Estera ispričana je priča o Izraelcima koji su živjeli u progonstvu pod perzijskom vladavinom.

I to je trenutak s kojim kronologija Starog zavjeta završava. Neki koji su čitali Bibliju po prvi puta bili su iznenađeni time što su zapravo dovršili čitanje priče Starog zavjeta prije nego što su pročitali više od polovice njegovih stranica. Nakon knjige Estera nemamo više puno podataka o povijesti Izraelaca. Umjesto toga, knjige koje slijede – posebice proročke knjige – spadaju unutar vremenskog okvira koji je predstavljen u povijesnim knjigama. Službeništvo proroka Jeremije, na primjer, odvilo se tijekom događaja zabilježenih u 2 Kraljevima 22–25 (i u usporednom zapisu u 2 Ljetopisima 34–36). Poznavanje toga može utjecati na način na koji čitate i povijesne priče i proročke knjige.

Kada čitate Stari zavjet, kao i s bilo kojom povijesti, vjerojatno ćete čitati o ljudima koji su nešto učinili ili rekli što se suvremenim očima može činiti čudnim ili čak uznemirujućim. Trebali bismo to očekivati – pisci Staroga zavjeta vidjeli su svijet s gledišta koje je bilo, na neke načine, prilično drugačije od našeg. Nasilje, etnički odnosi te uloge žena samo su dio problematike koju su drevni pisci možda sagledavali drugačije od nas danas.

Stoga, što bismo mi trebali učiniti kada naiđemo na takve odlomke u Svetim pismima koji se čine uznemirujućima? Prvo, moglo bi biti korisno razmotriti svaki odlomak u širem kontekstu. Kako se on uklapa u Božji naum spasenja? Kako se on uklapa u ono što znate o naravi Nebeskog Oca i Isusa Krista? Kako se on uklapa u objavljene istine u Svetim pismima ili u naučavanja živućih proroka? I kako se on uklapa u šapate Duha vašem srcu i umu?

U nekim se slučajevima može činiti da se odlomak ne uklapa dobro u išta od toga. Ponekad odlomak može biti poput djelića slagalice koji ne izgleda kao da ima ikakve veze s dijelovima koje ste već sastavili. Nastojanje da prisilite dio da pristaje nije najbolji pristup. No nije niti odustajanje od cijele slagalice. Umjesto toga, možda ćete trebati odložiti taj dio na stranu na neko vrijeme. Dok učite više i sve više sastavljate slagalicu, možda ćete moći bolje vidjeti kako se dijelovi uklapaju.

Moglo bi vam također pomoći da upamtite kako su, uz ograničenje na određeno gledište, svetopisamske povijesti podložne ljudskoj pogrešci. Na primjer, tijekom stoljeća »mnogo [je] toga jasnoga i dragocjenoga uklonjeno iz [Biblije]«, uključujući važne istine o nauku, uredbama i savezima (1 Nefi 13:28; vidi i stihove 26, 29, 40). Istovremeno bismo trebali biti voljni priznati da su i naša osobna gledišta također ograničena: uvijek će biti onoga što ne razumijemo u potpunosti i pitanja na koja još ne možemo dati odgovor.

U međuvremenu, nedogovorena pitanja ne bi nas trebala držati podalje od dragocjenih dragulja vječne istine koji se nalaze u Starom zavjetu – čak i ako su ti dragulji ponekad skriveni u kamenitom tlu uznemirujućih iskustava i loših odluka koje su donijeli nesavršeni ljudi. Možda su najdragocjeniji dragulji priče i odlomci koji svjedoče o Božjoj ljubavi – posebice oni koji usmjeravaju naš um prema žrtvi Isusa Krista. Sagledani iz bilo kojeg kuta, dragulji poput ovih sjat će jednako sjajno danas kao što su sjali tada. I stoga što nam se u ovim zapisima govori o Božjem narodu saveza – muškarcima i ženama koji su imali ljudske slabosti, a ipak su voljeli Gospodina i služili mu – povijesne knjige Starog zavjeta obiluju draguljima istine.