»Kako mi je to što sam bila slomljena pomoglo ponovno izgraditi moj temelj vjere«, Lijahona, rujan 2024.
Mlade odrasle osobe
Kako mi je to što sam bila slomljena pomoglo ponovno izgraditi moj temelj vjere
Nakon nekih ozbiljnih mentalnih, fizičkih i duhovnih izazova, otkrila sam što znači pronaći iscjeljenje kroz našeg Spasitelja, Isusa Krista.
Služila sam kao misionar u Francuskoj kada se svijet srušio, a bolest COVID-19 bacila je cijelu zemlju u strogo zatvaranje. Mučila sam se s depresijom tijekom svojeg života pa sam se brinula da će me primoravajuće okolnosti uzrokovati da upadnem u depresivno razdoblje. No prvi tjedan karantene – tjedan koji je prethodio povijesnom Općem saboru u travnju 2020. – bio je jedan od najduhovnijih tjedana u mojem životu.
Gledajući unatrag, iskustva koja sam imala tog tjedna osjećala su se kao da me Gospodin osnažuje za oluju.
Starješina Gary E. Stevenson iz Zbora dvanaestorice apostola iznio je govor na tom saboru o popravcima koji će se izvršiti na temeljima hrama Salt Lake. Usporedio je preuređenje s našim vlastitim životima i zatražio nas da razmotrimo ovo pitanje:
»Koji su temeljni dijelovi moje duhovne i emocionalne duhovnosti koji će dopustiti meni i mojoj obitelji da ostanemo postojani i nepomični, čak i da se odupremo potresnim i burnim seizmičkim događajima koji će se zasigurno odviti u našem životu?«
Dok sam slušala njegov govor, Duh me je potaknuo da ću, poput hrama, biti slomljena na određene načine tijekom sljedećeg razdoblja svojeg života. No također sam osjetila kako će mi, ako se obratim Gospodinu tijekom tih izazova, pomoći osnažiti moj temelj vjere.
Osjećaj slomljenosti
Kao što se očekivalo, uskoro sam postala depresivna i nije bilo dugo prije nego što sam se osjećala zarobljenim u beskrajnom ciklusu samoubilačkih ideja. Osjećala sam se slomljeno mentalno, emocionalno i duhovno.
Nakon dva mjeseca karantene, stvari su krenule na bolje. Zahvaljujući promjenama u mojim okolnostima, kao što su lijekovi protiv depresije i završetak izolacije, počela sam se osjećati bolje mentalno. No ubrzo nakon toga, počela sam se osjećati bolesno i primijetila sam tri velike kvrge na podnožju mojeg grla.
U početku sam zanemarila izbočine, ali kada su se moji simptomi pogoršali, postalo je jasno kako više ne mogu ostati na misiji. Vratila sam se kući, gdje mi je odmah dijagnosticiran rak krvi – Hodgkinova bolest.
Budući da su moji lijekovi protiv depresije imale pomalo emocionalni otupljujući učinak, osjećala sam se prilično bezvoljno kad sam započela šestomjesečnu kemoterapiju.
Ali unatoč tome, počela sam se fizički slamati.
Obnova mojega duhovnog temelja
Godinu dana nakon što je završila moja kemoterapija, počela sam se fizički osjećati bolje. Vratila sam se na koledž i počela raditi planove. Ali goruća duhovna bol i obamrlost koje sam osjetila na svojoj misiji i tijekom kemoterapije sada su se pretvorili u opći osjećaj ravnodušnosti prema Nebeskom Ocu i Isusu Kristu.
Mučila sam se sa svojim osjećajima o tome kroz što sam prolazila i osjećala se kao da su me napustili kada sam bila na dnu.
No Nebeski Otac znao je kojim putovima trebam ići kako bih mogla ozdraviti.
Osjećala sam se kao da se borim s ruševinama i ostatcima svoje nekoć snažne vjere i svoje nekoć vitalne osobnosti. Osjećala sam se tako nepovezano sa sobom. Moje se srce smekšalo prema Gospodinovim pokušajima da posegne prema meni, ali duhovno sam se osjećala krivom, tjeskobnom i nedostojnom zbog svoje ravnodušnosti prema evanđelju.
Nakon nekoliko mjeseci promišljanja o svojem duhovnom zdravlju, bila sam potaknuta napraviti male duhovne promjene u svojem životu. Neko sam vrijeme ignorirala bol, no željela sam riješiti bol koju sam osjetila u svojoj duši zbog izazova koje sam iskusila.
Uskoro sam mogla vidjeti ruku Nebeskog Oca u svojem životu. Ne znajući koliko se duhovno otupjelo osjećam, prijatelji i voljeni pokrenuli su temu iscjeljenja. Jedan je od njih čak iznio govor Elaine S. Marshall sa sastanka duhovne misli.
Nevoljko sam je pročitala.
Kao medicinska sestra, Elaine je povukla paralele između fizičkog i duhovnog iscjeljenja, govoreći: »Iscjeljenje nije lijek. Lijek je čist, brz i učinjen – često pod anestezijom. (…) Iscjeljivanje… je često cjeloživotni proces oporavka i rasta unatoč možda zbog, podnošenja fizičkog, emocionalnog ili duhovnog napada. Za to je potrebno vrijeme.«
Ne mislim kako je slučajnost da je liječenje mojeg raka zahtijevalo šest mjeseci kemoterapije. Učinci kemoterapije su drastični, dramatični i zahtjevni. Zanimljivo, učenje da dopustim svojem tijelu da se fizički iscijeli naučilo me ključno načelo duhovnog iscjeljivanja – kako koristiti milost Isusa Krista i omogućiti sebi vrijeme te prostor da iscijelim svoj odnos s njim i Nebeskim Ocem.
Primanje Spasiteljeve milosti
Milost je božanska pomoć, osposobljavajuća i osnažujuća moć te duhovno iscjeljenje. To je dar od našega Nebeskog Oca, »pružen nam je kroz Pomirenje Gospodina Isusa Krista«.
Moj najdraži primjer nekoga tko pristupa iscjeljujućoj moći Isusa Krista kroz njegovo Pomirenje je Alma mlađi. Dok je tri dana ležao u komi, raspet »bolima proklete duše«, sjetio se naučavanja svojeg oca o Isusu Kristu (vidi Alma 36:16–17). Najprije je želio pomoć, a zatim se okrenuo Kristu, što je promijenilo njegovu putanju i omogućilo mu da bude duhovno iscijeljen (vidi Alma 36:18–22).
Prvi korak koji sam napravila prema duhovnom iscjeljenju bio je pronalazak želje da se povežem s Bogom. Alma me je podučio kako započeti kad je rekao: »Oživotvorite dijelak vjere, da, čak i ne možete li više nego zaželjeti vjerovati, nek ta želja djeluje u vama, sve dok ne povjerujete na način da možete dati mjesta dijelu riječi mojih« (Alma 32:27).
Iz vlastitog iskustva svjedočim da je to učenje istinito.
Možemo razviti želju, posaditi sjeme (riječ Božju) i njegovati to sjeme sve dok ne postane nešto stvarno i konkretno. Naposljetku, plodovi naše vjere u Isusa Krista proizlaze kada vidimo promjene u svojim djelima, svojim mišljenjima, svojim uvjerenjima, svojem srcu, svojim umovima i zatim svojim dušama. Naš temelj postaje izgrađen na njemu (vidi Helaman 5:12).
Slično Alminom iskustvu, moja želja da ponovno osjetim Duha i radost evanđelja pokrenula je čitavu promjenu putanje koja me odvela kroz proces iscjeljenja. Od tada mi je Spasitelj pomogao izmiriti moje prošle osjećaje jer sam naučila otpustiti svoje ljutnje prema Bogu, njemu i svojim slabostima.
Zbog njega, dijelovi mene za koje sam mislila da sam izgubila u magluštini svojih kušnji – poput svojih osobnosti, svojih želja i svoje ljubavi prema evanđelju – vraćeni su mi i učinili su da se osjećam cjelovitom i obnovljenom.
Snažniji temelj
Bol i izazovi su me promijenili, no kako sam pronašla iscjeljenje kroz Isusa Krista, istinski sam obnovila svoj temelj vjere na njemu. Kako vrijeme prolazi i ja ozdravljam, vidim da zbog Isusa Krista mogu naučiti imati radost unatoč svojim mukama. Sada razumijem kako najvažniji dio prolaska kroz kušnju nije ono što nas slomi ili bol koju osjećamo – to je ono što slijedi dok doživljavamo iscjeljenje i obnovu kroz Spasiteljevu milost.
Starješina Patrick Kearon iz Zbora dvanaestorice apostola podučio je: »Dragi prijatelji koji ste… podn[osili] nepravde života – možete imati novi početak i krenuti iznova. U Getsemaniju i na Kalvariji Isus je ‘uzeo na sebe… svu tjeskobu i patnju koju smo ikada iskusili vi i ja’ [Russell M. Nelson, »Ispravno ime Crkve«, Lijahona, studeni 2018., 88.], i on je sve to prevladao!«
Stoga, onima koji se osjećaju slomljeno, preklinjem vas da budete hrabri, držite se i imate povjerenja u Gospodina i njegovu iscjeljujuću moć. S vremenom, strpljenjem pa čak i najmanjom željom, njegova vas milost može preobraziti, ponovno izgraditi vaš temelj i pomoći vam ponovno se osjećati cijelima.
To je dar koji on nudi svakome od nas.
Autorica je iz Sjeverne Karoline, SAD.