Dobro koje mi je donijelo evanđelje

Dok sam odrastao, moj je junak bio moj djed s majčine majke, moj acheii. Bio je snažan u svojoj vjeri. Išao sam s njim u mnogo različitih crkava, ali vjera nije bila za mene.

Kada sam upoznao Ginu, koja mi je postala supruga, bila je vjerna članica Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Željela je da učim o Crkvi kako bismo se mogli vjenčati u hramu. No nisam to želio. Nisam bio religiozan.

Naposljetku smo se civilno vjenčali. Nakon što smo dobili dijete, još uvijek nisam bio zainteresiran za Crkvu, ali Gina je nastavila ići.

Naposljetku sam odlučio dokazati da je njezina crkva bila u krivu odlaskom u druge crkve. To je trajalo nekoliko godina, ali bez obzira gdje sam išao, nije mi bilo ugodno.

Zatim, jedne nedjelje dok je Gina spremala našu kćer za odlazak u crkvu, i ja sam se počeo odijevati za crkvu. Pogledala me i upitala: »Što to radiš?« Odgovorio sam: »Poći ću u crkvu s tobom.« Pogledala je našu kćer i rekla: »Brzo se spremi! Ne želimo da se predomisli!«

Dakle, krenuli smo. Budući da sam osjetio Duha Svetoga kroz ljude u crkvi, oni su bili ključni za moje obraćenje. Nakon toga misionari su došli u naš dom. Bili su čudesni, učenja koja su iznijeli bila su mi prekrasna, a Duh mi je ispunio srce (vidi Moroni 10:4–5).

Kad sam posjetio djeda da mu kažem što sam našao, nije bio sretan No znao sam da trebam slijediti svoje srce.

Priključio sam se Crkvi i uskoro smo Gina i ja bili zapečaćeni u hramu. Naša je kći zapečaćena za nas i sada imamo još troje djece koja su rođena u savezu.

Trebalo je 10 godina da moj acheii konačno poštuje ono što vjerujemo u Crkvi. Na maturi mojeg sina rekao je svima na navaho jeziku: »Uživam u ovoj obitelji. Podržavam ono u što vjeruju. Njihova djeca doista znaju kako se moliti.«

Ja sam jedini član Crkve u svojoj proširenoj obitelji, ali znam da oni prihvaćaju kako je moje obraćenje iskreno i vide dobro koje je evanđelje donijelo mojoj ženi, našoj djeci i meni.