Nije znala da mi to treba

Fotografija: Melanie Miza

Bavila sam se nekim osobnim problemima. Jednoga se dana nisam osjećala dobro i stvarno nisam htjela ići na vjeronauk. Ali pomislila sam: »Ovo mi je zadnja godina i moram je iskoristiti.«

Stoga sam otišla i razgovarali smo o tome kako Isus Krist poznaje svakoga od nas po imenu. Čitamo u Nauku i savezima 18:10: »Vrijednost je duša velika u očima Božjim.« Preplavile su me emocije dok sam podcrtavala stih. Kada sam emotivna, puno plačem pa ga nisam htjela ponovno pročitati na satu.

Kasnije je učitelj upitao: »Što vas je najviše zainteresiralo i zašto?« Nisam htjela razgovarati, ali moja je prijateljica spomenula taj stih. Iznijela je svoje svjedočanstvo da nas Bog neće ostaviti same, da ćemo mi ponekad zaboraviti, no on nas poznaje i bit će tu za nas.

Kada sam to čula, osjećala sam se kao da mi se Nebeski Otac obraća preko moje prijateljice. Bilo je to kao da je govorio: »Ne odvraćaj se od mene – ovdje sam.«

Nakon toga otišla sam osušiti lice i prijateljica mi je prišla. Rekla je: »Nisam mislila to iznijeti, ali osjećala sam da trebam jer bi to nekome pomoglo. Nisam znala da je taj netko ti.« To mi je još više potvrdilo da Nebeski Otac misli na mene.

Nakon vjeronauka, otišla sam kući i pomolila se. Obično se zahvaljujem i tražim stvari. Ali ta molitva – mislim da je to bila najzahvalnija molitva koju sam ikada izrekla. Osjetila sam Duha u svojoj sobi i osjetila sam da je Nebeski Otac tu sa mnom.