Dođi i slijedi me
Skrivena blaga
Udubite se u Sveta pisma. Vrijedno je truda.
Gospodin nas brižno podsjeća na zapovijedi koje smo ignorirali.
U Nauku i savezima 95 Gospodin je bio pomalo razočaran u svetce. Ranije im je zapovjedio da izgrade hram (vidi Nauk i saveze 88:119) – no pet mjeseci kasnije oni još nisu ništa poduzeli.
To se danas čini nezamislivim. Izgradnja hramova za nas je glavni fokus! No Gospodin nije objavio mnogo o hramovima 1833. godine. Svetci nisu u potpunosti cijenili koliko će važni biti.
Stoga, što je Gospodin učinio? Detaljno je govorio o tome zašto je htio da izgrade hram (vidi Nauk i savezi 95:8–17). Objasnio je ono što je rekao ranije, dajući nove uvide i naglašavajući važnost hrama.
Grijeh donosi prijekor, ali Gospodin i dalje obećava blagoslove.
Godine 1834. svetci su se pitali zašto je Gospodin dopustio njihovim neprijateljima da ih maltretiraju i otjeraju s njihove vlastite zemlje. Kroz proroka Josepha Smitha Gospodin je dao dva odgovora:
Prvo, Gospodin je rekao da ponekad dopušta opakima da čine loše stvari »kako bi ispunili mjeru bezakonja svojih« (Nauk i savezi 103:3). Alma je to rekao ovako: »On dopušta da oni mogu učiniti [loše stvari]… kako bi sudovi što će ih on izvršiti nad njima u gnjevu svojemu mogli biti pravični« (Alma 14:11).
Drugi razlog zašto je Gospodin dao svetcima njihove probleme vjerojatno je bio malo teže čuti: »I kako bi oni koji se nazivaju prema imenu mojemu bili ukoreni na kratko vrijeme… zato što ne slušahu posvema odredbe i zapovijedi koje im dadoh.« (Nauk i savezi 103:4).
To ne znači da je Bog odobravao zla i nezakonita djela njihovih neprijatelja. On nije »nadahnuo« rulju da napadne svetce; dopustio im je da koriste svoje opredjeljivanje i nije intervenirao kako bi ih zaustavio.
No Gospodin je ipak obećao da svetci, budu li poslušni, »neće nikada prestati pobjeđivati« (Nauk i savezi 103:7).
Zašto je svećeništvo nazvano po Melkisedeku?
Možda ste se pitali zašto je više svećeništvo nazvano po Melkisedeku. Gospodin je to objasnio kroz proroka Josepha Smitha.
»Prije njegova [Melkisedekova] vremena ono se nazivalo Sveto svećeništvo, prema redu Sina Božjega. No, iz poštovanja ili počasti prema imenu Vrhovnog Bića, da bi se izbjeglo prečesto ponavljanje njegova imena, oni, crkva, u drevne dane, nazvaše to svećeništvo prema Melkisedeku« (Nauk i savezi 107:3–4).
Razmislite o tome koliko često spominjemo »Melkisedekovo svećeništvo« na crkvenim sastancima i u neformalnim raspravama. Sada zamislite da umjesto »Melkisedek« svaki put govorimo »Sin Božji«. To bi se počelo činiti nepristojnim. Gospodin je to želio spriječiti.