Kao malo dijete

Isus… je »pozva[o] k sebi malo dijete…

te re[kao]: ‘Zaista, kažem vam, ako ponovo ne postanete kao mala djeca, sigurno nećete ući u kraljevstvo nebesko.

Dakle: najveći je u kraljevstvu nebeskom onaj koji se ponizi kao ovo malo dijete’« (…)

Što je to dovelo samoga Krista do suza u najnježnijem prizoru u cijeloj Mormonovoj knjizi? Što je Isus podučio kada je pozvao nebesku vatru i anđele zaštitnike da okruže tu djecu, zapovijedajući odraslima da »pogledaj[u] dječicu svoju«?

Ne znamo što je potaknulo to sve, no moram misliti da je imalo veze s njihovom čistoćom i nevinošću, njihovom urođenom poniznošću te onime što bi to moglo donijeti u naš život ako to zadržimo. (…)

No djeca ga doista vole, a ta ljubav može se prenijeti u njihove druge odnose na igralištu života. U pravilu, čak u najmlađim godinama djeca tako lako vole, tako spremno praštaju, smiju se tako divno da se čak i najhladnije i najtvrđe srce može otopiti.

I popis se nastavlja. Čistoća? Povjerenje? Hrabrost? Osobnost? (…)

Sestre, braćo i prijatelji, na vrhu su popisa najljepših prikaza koje poznajem, dojenčad, djeca i mladi savjesni i neprocjenjivi poput onih koje smo danas spomenuli. Svjedočim da su oni prikaz cvjetajućeg kraljevstva Božjeg na Zemlji u svoj njegovoj sili i sjaju.