Mir u molitvi

»Više, oče!«, Mary je uzviknula.

Otac se nasmijao i još jednom gurnuo ljuljačku. Ljuljačka je bila zavezana za veliko stablo koje se naginjalo iznad rijeke Mississippi. Mary je voljela povjetarac na licu i škakljanje u trbuhu dok bi letjela iznad vode i natrag.

»Ja sam sljedeća!«, Elizabeth je rekla.

Mary je skočila s ljuljačke kako bi njezina sestra došla na red.

Maryjina obitelj živjela je u Nauvoou. Njezini su se roditelji priključili Crkvi prije nekoliko godina i prodali su sve što su imali za preseljenje kako bi se pridružili drugim svetcima.

Nauvoo je bio vrlo užurbano mjesto. Novi ljudi stizali su svaki dan. Izgradnja novog grada zahtijevala je težak rad, a čak su i djeca pomagala. Zbog pomaganja Mary se osjećala odraslom i važnom. Ponekad je pomagala donoseći ocu njegov ručak dok je radio na novom hramu.

Mary je u nedjelju odjenula svoju najbolju haljinu i pomogla svojoj braći i sestrama pripremiti se za crkvu. Svi su se okupili pod stablima kako bi slušali proroka Josepha Smitha dok podučava o Isusu Kristu. Mary je voljela učiti o tome kako mogu jednoga dana ponovno živjeti s Nebeskim Ocem. Prorok je vidio i čuo toliko prekrasnih stvari.

No drugi ljudi nisu voljeli proroka. Mary je čula priče o ljudima koji su mu željeli nauditi.

Jedne je ljetne večeri Mary pomagala majci počistiti nakon večere. Tada se otac vratio kući. U očima su mu bile suze.

»Što se dogodilo?«, majka je pitala.

»Prorok Joseph je ubijen«, rekao je otac.

Majka je također počela plakati. »Kako će Crkva nastaviti bez njega?«, upitala je.

Mary se osjećala tako tužno i uplašeno. Znala je da je prorok bio Božji odabrani sluga. Kako je Nebeski Otac mogao dopustiti da se to dogodi?

Počela je plakati i istrčala je iz kuće u vrt. Nakon što je pala na koljena blizu grmlja, Mary se počela moliti. »O, Nebeski Oče, što ćemo učiniti? Naš je prorok ubijen.« Suze su joj tekle niz lice.

Tada je blagi glas došao u Maryjin um. Podignut ću drugog proroka da vodi moj narod.

Topao, sretan osjećaj ispunio je njezino srce. Obrisala je oči i otrčala natrag u kuću što je brže mogla.

»Mama! Tata!«, rekla je Mary. »Molila sam se i Nebeski Otac mi je odgovorio.« Ispričala im je o glasu i mirnom osjećaju koji je osjećala.

Dok su je majka i otac grlili, Mary je znala da će sve biti u redu. Još je uvijek bila tužna i znala je da ih čekaju teška vremena. Ali Nebeski Otac će ih nastaviti voditi i pomagati im.

Ilustracije: Kristin Sorra