10: Moj temelj

»Financiranje mojeg poslovanja: Moj temelj: Pokazati integritet«, Pokretanje i razvijanje mojeg poslovanja za samodostatnost (2017.)

»Financiranje mojeg poslovanja: Moj temelj«

Moj temelj: Pokazati integritet

Maksimalno vrijeme: 20 minuta

Promislite:

Što mislite zašto Gospodin voli one »pošte[nog] srca«?

Raspravite:

Što znači imati integritet? Koji su neki mali načini na koje ljudi prodaju svoju dušu kako bi zadobili stvari u ovom životu?

Pročitajte:

Članci vjere 1:13 i Job 27:5.

Aktivnost (5 minuta)

Zasebno se ocijenite u sljedećim područjima.

Stavite broj ispred svake stavke kako biste pokazali koliko često djelujete na ovaj način. 1 = nikada, 2 = ponekad, 3 = često, 4 = gotovo uvijek, 5 = uvijek
1. Ispunjavam sva svoja obećanja, obveze i saveze.
2. Potpuno sam iskren u svemu što kažem i zapisima koje vodim.
3. Ne pretjerujem kako bih učinio da se stvari čine boljima nego što jesu.
4. Vraćam sve što posudim i ne uzimam stvari koje mi ne pripadaju.
5. Potpuno sam vjeran svojem bračnom drugu u riječima i djelima.
6. Nikada ne varam, čak i kada znam da neću biti uhvaćen.
7. Kada nađem nešto što nije moje, vratim to vlasniku.
8. Uvijek vraćam novac koji posudim.

Raspravite:

Pročitajte Mosiju 4:28 i citat starješine Josepha B. Wirthlina. Zašto je otplaćivanje duga ili poslovnog ili studentskog zajma (poput zajma TOF-a) pitanje osobnog integriteta?

Obvežite se:

Obvežite se ispuniti sljedeće aktivnosti tijekom tjedna.

Poboljšajte jedno od osam područja koja ste ocijenili u aktivnosti.
Iznesite svojoj obitelji ili prijateljima što ste danas naučili o integritetu.

Što li čovjek može dati u zamjenu za svoju dušu?

Ako ne možete pogledati ovaj videozapis, odaberite člana skupine da pročita sljedeći scenarij.

Starješina Robert C. Gay: Spasitelj je jednom postavio sljedeće pitanje svojim učenicima: »Što li čovjek može dati u zamjenu za svoju dušu?« [Matej 16:26].

Prije mnogo godina, moj me otac podučio da pomno razmotrim ovo pitanje. Dok sam odrastao, moji su mi roditelji davali sitne poslove po kući i davali su mi džeparac za taj rad. Često sam koristio taj novac, nešto više od 50 centi tjedno, kako bih išao u kino. U ono vrijeme karta za kino stajala je 25 centi za jedanaestogodišnjaka. Tako bi mi ostalo 25 centi za trošenje na čokoladice, koje su stajale 5 centi po komadu. Film s pet čokoladica! Nisam mogao proći bolje od toga.

Sve je bilo dobro dok nisam navršio 12 godina. Stojeći u redu jednog popodneva, shvatio sam da je cijena za dvanaestogodišnjake bila 35 centi, a to je značilo dvije čokoladice manje. Ne baš spreman za tu žrtvu, uvjeravao sam sebe: »Izgledaš isto kao i prije tjedan dana.« Zatim sam prišao i zatražio kartu za 25 centi. Blagajnik nije ni trepnuo, a ja sam kupio redovnih pet čokoladica umjesto tri.

Razdragan svojim postignućem, kasnije sam požurio kući reći svom tati o postignutom uspjehu. Dok sam mu pričao o detaljima, nije govorio ništa. Kada sam završio, jednostavno me pogledao i rekao: »Sine, bi li prodao svoju dušu za novčić?« Njegove riječi probole su moje dvanaestogodišnje srce. To je lekcija koju nikada nisam zaboravio.

(»What Shall a Man Give in Exchange for His Soul?« Ensign ili Lijahona, studeni 2012., 34)