Izvori na temu Samodostatnost
Inicijativa za samodostatnost


Inicijativa za samodostatnost

Nauk i načela samodostatnosti

Samodostatnost se definira kao »sposobnost, predanost i nastojanje da se osiguraju duhovne i životne potrepštine za sebe i obitelj. Kada članovi postaju samodostatni, također su sposobniji služiti drugima i brinuti se za njih« (Priručnik 2, 6.1.1). Tri ključna načela mogu nam pomoći razumjeti kako voditi samodostatne živote:

Prvo, samodostatnost je važna zapovijed u naumu spasenja. Predsjednik Spencer W. Kimball je podučio: »Gospodin je Crkvi i njezinim članovima zapovjedio da budu samodostatni i neovisni (vidi NiS 78:13-14). Odgovornost za socijalnu, emocionalnu, duhovnu, tjelesnu ili ekonomsku dobrobit svakog pojedinca prvenstveno je na njemu, zatim na obitelji, a naposljetku na Crkvi, ukoliko je vjeran član« (Teachings of Presidents of the Church: Spencer W. Kimball [2006.], 116).

Drugo, Bog može i hoće osigurati put svojoj pravednoj djeci da postanu samodostatni. »A svrha je moja skrbiti se za svece svoje, jer sve je moje« (NiS 104:15).

Treće, sve je, uključujući vremenite brige, duhovne naravi Gospodinu (vidi NiS 29:34). Dok se obvezujemo potpunije živjeti evanđelje, možemo postati samodostatniji i vremenito i duhovno. Predsjednik Dieter F. Uchtdorf je podučio: »Dvije velike zapovijedi – voli Boga i bližnjega svoga – spoj su vremenitog i duhovnog… Poput dvije strane novčića, vremenito i duhovno nerazdvojivo je« (Dieter F. Uchtdorf, »Providing in the Lord’s Way«, Ensign ili Lijahona, studeni 2011., 53).

Neka evanđeoska načela koja nam mogu pomoći biti samodostatniji uključuju povećanje vjere u Nebeskog Oca i Isusa Krista, povećanje poslušnosti, pokajanje za naše greške, pravedno korištenje naše slobode izbora i služenje drugima. Za više informacija, pogledajte knjižicu Moj temelj za samodostatnost.

Predsjednik Thomas S. Monson

»Samodostatnost je proizvod našeg rada i podržava sve druge humanitarne aktivnosti… ‘Trebamo raditi za ono što nam je potrebno. Trebamo biti samodostatni i neovisni. Spasenje se ne može steći ni na koji drugi način.’«

Thomas S. Monson (citira Mariona G. Romneyja), »Guiding Principles of Personal and Family Welfare«, Ensign, rujan 1986., 3

Inicijativu za samodostatnost vode svećenički vođe

Kolčići Siona utočišta su koja štite sve koji uđu. Svrha je kolčića biti za »obranu, i za utočište pred olujom, i pred gnjevom, kad se izlije… po cijeloj zemlji« (NiS 115:6). Kolčići su mjesta okupljanja gdje članovi Crkve mogu služiti i jačati jedni druge, postati ujedinjeni i primiti svećeničke uredbe i evanđeosku poduku (Handbook 1, uvod).

Gospodin je rekao svećeničkim vođama: »Dadoh vama… ključeve… za djelo službeništva i usavršavanje svetaca mojih« (NiS 124:143). Predsjednik Dieter F. Uchtdorf je podučio: »Gospodinov način samodostatnosti uključuje na uravnotežen način mnoge aspekte života, uključujući obrazovanje, zdravlje, zaposlenje, obiteljske financije i duhovnu snagu… Ono što to znači jest da ćete se u velikoj mjeri morati sami snaći. Svaka obitelj, svaka zajednica, svako područje svijeta je drugačije« (»Providing in the Lord’s Way«, Ensign ili Lijahona, studeni 2011., 55).

Inicijativa za samodostatnost alat je koji predsjednici kolčića i biskupi mogu koristiti kako bi pomogli sa svojom božanski određenom odgovornošću skrbiti za siromašne i one u potrebi.

predsjednik Harold B. Lee

»Ne postoji nova organizacija nužna za zbrinjavanje potreba ovog naroda. Sve što je nužno jest zaposliti svećeništvo Božje.«

Harold B. Lee, »Admonitions for the Priesthood of God«, Ensign, siječanj 1973., 104

Odbor kolčića za samodostatnost

Kako bi razumjelo i odgovorilo na potrebe za samodostatnost u svom kolčiću, predsjedništvo kolčića može uspostaviti odbor kolčića za samodostatnost kao dio vijeća kolčića. Odbor kolčića za samodostatnost vodi član predsjedništva kolčića i redovito se sastaje kako bi pregledali i planirali potrebe za samodostatnost u kolčiću. Odbori kolčića za samodostatnost potiču se surađivati s biskupovim vijećem za dobrobit radi procjene i rješavanja tih potreba.

Odbor kolčića za samodostatnost obično uključuje člana velikog vijeća, članicu predsjedništva Potpornog društva kolčića, predsjedatelja biskupovog vijeća za dobrobit i bilo kojeg pozvanog stručnjaka za samodostatnost u kolčiću. Ostali članovi odbora mogu uključiti predsjedništva Mladića i Djevojaka u kolčiću, dodatne stručnjake u kolčiću i misionare.

Uloga odbora za samodostatnost

Pregledavajući i planirajući za potrebe pojedinaca i obitelji u kolčiću, odbor razmatra sljedeće:

  • Podučavanje biskupa i vijeća odjela o nauku samodostatnosti i podrška u njihovim dužnostima.

  • Razvoj jednostavnog plana da podrže biskupe i doprinesu potrebama za samodostatnost u kolčiću. Pogledajte »Pitanja za razmatranje za odbore« na kraju ovog vodiča za vođe.

  • Organizaciju redovitih domjenaka za samodostatnost i organiziranje skupina za samodostatnost.

  • Pružanje stalne obuke voditeljima prema potrebi.

  • Povremeno posjećivanje sastanaka skupina za samodostatnost i dijeljenje povratne informacije o napretku članova s biskupima i vijećima odjela.

  • Prikupljanje i komuniciranje dostupnih lokalnih resursa u zajednici i u Crkvi. Resursi mogu uključiti imena ljudi koji mogu pomoći, državne programe, prilike za zapošljavanje, itd. Upravitelj lokalnih servisa za samodostatnost također može dati vodstvo kako prikupiti i dijeliti resurse iz zajednice.

Uloga odbora za samodostatnost
predsjednik Joseph F. Smith

»Oduvijek je važno naučavanje svetaca posljednjih dana bilo da religija koja nema moć spasiti ljude vremenito i učiniti ih prosperitetnima i sretnima ovdje, ne može biti oslonac da ih spasi duhovno, da ih uzvisi u životu koji dolazi.«

Predsjednik Joseph F. Smith, Naučavanja predsjednika Crkve: Joseph F. Smith (2011.), 163

Stručnjak za samodostatnost u kolčiću

Sestra, brat ili par mogu služiti kao stručnjak za samodostatnost u kolčiću (okrugu). Blisko surađujući s članovima odbora, stručnjak nadgleda postupke i aktivnosti u kolčiću. Stručnjaci u kolčiću služe kao resurs za biskupe i druge vođe odjela (Priručnik 2, 6.3.3) i mogu pomoći članovima s potrebama kao što su obrazovanje, obuka, obiteljske financije i Trajni obrazovni fond gdje je dostupan (Priručnik 2, 6.2.5). Po potrebi, biskup također može pozvati stručnjaka za samodostatnost u odjelu (ili ogranku).

Odgovornosti stručnjaka mogu uključiti sljedeće:

  • Obuku biskupa i vijeća odjela i pomaganje na njihov zahtjev.

  • Suradnja s odborom kolčića za samodostatnost radi koordinacije domjenaka i uspostave skupina.

  • Pružanje obuke voditeljima skupine za samodostatnost, koristeći knjižicu Vođenje grupa za samodostatnost (na internetu na srs.lds.org/facilitator).

  • Povremeno promatra i pomaže skupinama za samodostatnost.

  • Dijeli dostupne socijalne i crkvene resurse s članovima.

  • Osigurava da se izvješća ispune na srs.lds.org/report.

starješina D. Todd Christofferson

»Božja je volja da smo slobodni ljudi sposobni uzdići se do našeg punog potencijala u vremenitim i duhovnim stvarima, da smo slobodni od ponižavajućih ograničenja siromaštva i ropstva grijeha, da uživamo samopoštovanje i neovisnost, da smo spremni u svim stvarima ujediniti se s njim u njegovom nebeskom kraljevstvu.«

D. Todd Christofferson, »Free Forever, to Act for Themselves«, Ensign ili Lijahona, studeni 2014., 19

Kako članovi uče i djeluju ne bi li postali samodostatni

To počinje kada biskupstva i vijeća odjela uz molitvu razmatraju pojedince s izazovima koji bi mogli imati koristi od veće samodostatnosti. Idealno, upućuje se osobni poziv za sudjelovanje na domjenku (ukoliko se nudi) ili za izravno pristupanje skupini za samodostatnost. Osim toga, razmotrite to da pozovete na sudjelovanje one koji mogu osnažiti druge sa svojim vremenom i talentima (vidi NiS 82:18–19).

Članovi se sastaju u skupinama za samodostatnost

Spasitelj je podučio »gdje su dvojica ili trojica sabrani zajedno u moje ime, nekim povodom, gle, tu ću ja biti posred njih« (NiS 6:32). Skupine za samodostatnost mala su vijeća usmjerena na djelovanje. Sastaju se zajedno kako bi pomogli graditi vještine i vjeru svakog sudionika. Osobne objave tijekom sastanaka skupine mogu doći iz mnogo različitih izvora. Osim priručnika, svaki sudionik ima znanja, iskustva i darove koji mogu pomoći drugima učiti i rasti.

Skupina se obično sastoji od 8 do 12 pojedinaca i sastaje se oko dva sata svaki tjedan do maksimalno 12 tjedana.

Kako skupine djeluju

Podučavaju se i nauk i vještine za život

Tijekom svakog sastanka skupine, sudionici provode vrijeme učeći doktrinarna načela samodostatnosti, uključujući važnost uredbi. Također uče praktične vještine poput upravljanja osobnim financijama, nalaženja boljeg posla, unapređenja obrazovanja ili pokretanja i razvoja malog poduzetništva.

Skupine se obvezuju i izvješćuju svoj napredak

Svaki sastanak skupine počinje tako da pojedinci izvješćuju svoj napredak skupini prema obvezama iz prethodnog tjedna. Sudionici se tada savjetuju kako bi identificirali i prevladali prepreke.

Predsjednik Gordon B. Hinckley rekao je da svaki obraćenik treba tri stvari, a skupine za samodostatnost ih ispunjavaju: »prijatelja, odgovornost i njegovanje ‘dobrom riječju Božjom’ (Moroni 6:4)« (»Converts and Young Men«, Ensign, svibanj 1997., 47; vidi i Moroni 6:3–9).

Sudionici iznose naučeno članovima obitelji

Većina učenja događa se izvan sastanka skupine dok članovi provode svoje obveze koristeći nove vještine. Sudionici se potiču iznositi ono što su naučili članovima obitelji.

Sudionici osnažuju jedni druge kao »suradnici u aktivnosti«

Od sudionika se traži da podržavaju i osnažuju druge članove skupine svaki tjedan. Ti »suradnici u aktivnosti« pomažu jedni drugima pridržavati se svojih obveza kroz redovni kontakt i ohrabrenje.

predsjednik M. Russell Ballard

»Ne postoji problem u obitelji, odjelu ili kolčiću koji ne može biti riješen ako potražimo rješenja na Gospodinov način savjetujući jedni druge – doista savjetujući.«

M. Russell Ballard, Counseling with Our Councils, rev. izd. (2012.), 4

Voditelji usmjeravaju tjedne sastanke skupine

Skupine za samodostatnost ne vodi učitelj, već ih usmjerava voditelj. Voditelji ne drže predavanja, već slijede materijale tečaja i pozivaju sve članove skupine na sudjelovanje. Voditelji stvaraju okruženje u kojem Duh Sveti može podučiti sudionike »sve što treba[ju] činiti« (2 Nefi 32:5; vidi i 2 Nefi 32:3).

Stalni napredak

Ako je potrebno, stručnjaci u kolčiću, dobrovoljci ili kućni učitelji i posjetiteljice mogu dobiti zaduženje da kontaktiraju ili mentoriraju pojedine sudionike telefonom ili osobno. Odbor kolčića za samodostatnost također može povremeno organizirati okupljanje skupine za samodostatnost nakon završetka kako bi sudionici mogli nastaviti prijateljstva, iznositi iskustva i ponoviti načela iz knjižice Moj temelj za samodostatnost.

Tko treba sudjelovati u skupinama?

Članovi u sljedećim okolnostima mogu imati koristi: primatelji posnog prinosa, nezaposleni ili podzaposleni, nedavni misionari povratnici, nedavni obraćenici, manje aktivni članovi, samohrani roditelji.