Podrijetlo Knjige Abrahamove

Knjiga Abrahamova jest knjiga nadahnutoga Svetog pisma dana objavom proroku Josephu Smithu. U određenoj mjeri ona slijedi biblijski zapis drevnog patrijarha i dodaje važne informacije o njegovu životu i naučavanjima. Ona sadrži duboke istine o naravi Boga, njegovu odnosu prema nama kao njegovoj djeci i svrsi ovog života.

Ta knjiga Svetih pisama objavljena je Josephu Smithu početkom 1835. godine u vrijeme kada je proučavao neke drevne egipatske papiruse koje su svetci kupili. Mnogi su ljudi vidjeli papiruse, ali ne postoji izvješće svjedoka procesa prevođenja. Danas postoje samo mali fragmenti dugih svitaka papirusa koji su nekada bili u Josephovu posjedu. Odnos između egipatskih zapisa na tim papirusima i svetopisamskog teksta koji imamo danas nije poznat.

Joseph Smith možda je preveo Knjigu Abrahamovu s dijelova papirusa koji sada nedostaju ili je njegovo proučavanje papirusa možda služilo kao katalizator koji je doveo do objave o Abrahamu. U oba slučaja, Joseph nije preveo knjigu na uobičajen način. Govoreći o prijevodu Mormonove knjige, Gospodin je rekao: »ne možeš pisati ono što je sveto, osim ako ti to nije dano od mene«. Isto načelo primjenjuje se i na Knjigu Abrahamovu.

Istina i vrijednost Knjige Abrahamove ne mogu se riješiti znanstvenom raspravom. Njezin status kao Sveto pismo leži u vječnim istinama koje podučava i moćnom duhu kojeg prenosi. Svatko od nas može proučavati njezina naučavanja i moliti se za potvrdu Duha Svetoga da je njezina poruka od Boga.

Prorok Joseph Smith nije objasnio kako je preveo Knjigu Abrahamovu. Znamo kako su on i drugi pažljivo proučavali egipatske svitke papirusa koje je Crkva nabavila, ali on nije razumio drevni egipatski niti je imao pristup alatima koji bi mu mogli pomoći prevesti tekst na uobičajen način. Josephovi suradnici jednostavno su se prisjećali kako je Bog objavio prijevod. Kao što je John Whitmer primijetio: »Joseph vidjelac vidio je ove zapise i po objavi Isusa Krista mogao je prevesti ove zapise.« Izvori predlažu kako je Joseph Smith možda koristio kamen vidjeoca dok je diktirao tekst Knjige Abrahamove.

Većina papirusa koji su bili u Josephovu posjedu sada su izgubljeni, iako su neki fragmenti preživjeli. Sastoje se od dva fragmenta the Book of Breathing for Horos; četiri fragmenta i nekoliko komadića the Book of the Dead for Semminis; i fragment iz the Book of the Dead for Nefer-ir-nebu. I egiptolozi svetci posljednjih dana i egiptolozi koji nisu svetci posljednjih dana slažu se kako se znakovi na tim fragmentima ne podudaraju s prijevodom danim u knjizi Abrahamovoj.

Neki svetci posljednjih dana vjeruju kako je tekst knjige Abrahamove pronađen na papirusima koji sada nedostaju. Drugi zaključuju kako je Josephovo proučavanje papirusa potaknulo objavu o ključnim događajima i naučavanjima iz Abrahamova života, uvelike kao što je ranije primio objavu o Mojsijevu životu dok je proučavao Bibliju. Prema tom gledištu, papirusi su djelovali kao katalizator za objavu o Abrahamu.

Crkva ne zauzima stav o tim teorijama. Ona jednostavno potvrđuje kako je prijevod ostvaren objavom. Poput Mormonove knjige, Knjiga Abrahamova izašla je na vidjelo »darom i moću Božjom«.

Od srpnja 1835. do studenog 1835. Joseph Smith i njegovi pisari izradili su nekoliko dokumenata vezanih uz znakove na egipatskim papirusima. To uključuje ono što je poznato kao »Dokumenti egipatske abecede« i »Gramatika i abeceda egipatskog jezika«. Čini se da su dokumenti dio Josephove potrage te potrage drugih za razumijevanjem drevnih jezika i koncepata kako bi se mogli povezati sa svetom prošlošću. Joseph Smith i njegovi pisari kopirali su znakove s papirusa i drugih izvora u te dokumente i predložili višestruka objašnjenja (nazvana »stupnjevi«) za svaki znak. Ta objašnjenja općenito nisu u skladu sa znanstvenim tumačenjima.

Joseph Smith i njegovi suvremenici nisu objasnili kako se ti dokumenti odnose na Knjigu Abrahamovu. Neki učenjaci vjeruju kako su bili pokušaj učenja egipatskog jezika koristeći već objavljene dijelove teksta Knjige Abrahamove. Drugi zaključuju kako su Joseph i njegovi suradnici izradili dokumente na egipatskom jeziku kao dio procesa kojim je Joseph primio objavu – tako što je prvo »prouči[o] to u umu svojemu«. Drugi pak vjeruju kako nijedna od tih teorija nije točna.

Biblija u verziji kralja Jamesa (VKJ) imala je duboki utjecaj na engleski jezik. Bila je posebno dobro poznata ljudima u vrijeme Josepha Smitha. Objave u Nauku i savezima često uključuju izraze koji se nalaze u VKJ-u. Isto tako i prijevodi Mormonove knjige, Knjige Mojsijeve i Knjige Abrahamove. Prirodno je da se jezik VKJ-a ili čak riječi i izrazi iz drugih izvora poznatih Josephu Smithu pojavljuju u tim Svetim pismima. Gospodin je objasnio da daje objavu svojim slugama »u skladu s jezikom njihovim, da bi mogli steći razumijevanje«. Na Josephov jezik snažno je utjecala kultura u kojoj je živio, a posebno njezino poznavanje VKJ-a.

Nekoliko odlomaka iz Abrahamove priče preklapa se s Knjigom Postanka. Iako ti odlomci uključuju neke izraze iz poznatoga biblijskog zapisa, oni također sadrže značajne razlike koje mogu obogatiti naše razumijevanje.

Knjiga Abrahamova uključuje tri tiskane ilustracije, poznate kao preslici, koje se temelje na slikama na papirusu. Ti preslici bili su uključeni kada je Knjiga Abrahamova prvi put objavljena 1842. godine. Uz preslike objavljena su objašnjenja Josepha Smitha o slikama. Ilustracije se spominju u tekstu Knjige Abrahamove. Na primjer, Abraham 1:12 odnosi se na »prikaz na početku ovoga zapisa«, što znači Preslik br. 1.

Većina objašnjenja koja je Joseph objavio s preslicima ne odgovaraju tumačenjima suvremenih egiptologa. Međutim, učenjaci su zabilježili neke paralele. Na primjer, Joseph Smith opisao je četiri lika na Liku 6 Preslika br. 2 kao »ovu zemlju s njezina četiri kraja«. Drugi su učenjaci na sličan način protumačili identične figure u drugim drevnim egipatskim tekstovima. Preslik br. 1 sadrži krokodilsko božanstvo koje pliva u onome što Joseph Smith nazvao »svod nad našim glavama«. Učenjaci su slično prepoznali egipatske poimanje neba kao »nebeski ocean«.

Ne znamo kako se preslici odnose na tekst. Postoje dokazi kako su neki židovski autori tijekom razdoblja u kojem su nastali papirusi prilagodili i uklopili egipatske crteže te priče u svoje svete tekstove, uključujući one koji se odnose na Abrahama. Moguće je da su te ilustracije prenamijenjene na sličan način.

Da. Tijekom svoje povijesti, Crkva je javno iznosila svoje znanje o egipatskim tekstovima koji su povezani s Knjigom Abrahamovom. Crkva je imala dva egipatska svitka papirusa i fragmente trećeg od 1835. do 1847. Tijekom tog su se razdoblja papirusi redovito pokazivali javnosti. Nakon smrti Josepha Smitha, Emma Smith i njezin drugi muž prodali su ih čovjeku koji se zvao Abel Combs, koji ih je podijelio u barem dvije zbirke te prodao drugim strankama. Mnogi su bili izgubljeni. Kada je Crkva 1967. godine nabavila preostale fragmente papirusa iz Muzeja umjetnosti Metropolitan u New Yorku, objavila je najavu o stjecanju i slikama fragmenata u novinama Deseret News i u crkvenom časopisu tog vremena, The Improvement Era. Ti su članci raspravljali o podrijetlu fragmenata i njihovu odnosu s onim što je u to vrijeme identificirano kao egipatska pogrebna Knjiga mrtvih.

Od tog su trenutka nadalje vođe Crkve nekim učenjacima dali izravan pristup fragmentima papirusa, a i učenjaci svetci posljednjih dana i učenjaci koji nisu svetci posljednjih dana objavili su svoje prijevode i analize. Poznato je kako je preživio samo mali dio od dva svitka papirusa i raznih fragmenata papirusa koje je posjedovao Joseph Smith. Godine 2018. Joseph Smith Papers objavili su nove slike i analize svih tih fragmenata.

Učenjaci se općenito slažu da papirusi koji sada postoje predstavljaju samo djelić dva izvorna svitka i drugih fragmenata koje su izvorno nabavili Joseph Smith i Crkva. Istraživači su koristili različite metode za procjenu izvorne duljine svitaka. Njihove procjene onoga što danas imamo kreću se od samo 2,5 posto do čak 30 ili 45 posto papirusa koje je Joseph posjedovao.

Kada je Knjiga Abrahamova prvi put objavljena 1842. godine, započela je s objašnjenjem koje je glasilo: »Prijevod nekih drevnih zapisa koji su dospjeli u naše ruke iz katakombi u Egiptu, navodno sadržavajući zapise Abrahama, dok je bio u Egiptu, prozvani Knjiga Abrahamova, napisani vlastitom rukom njegovom, na papirusu.« Rana rukopisna verzija Knjige Abrahamove sadrži slično sročen uvod. Uvod kakav postoji danas vjerojatno je nastao kada je Knjiga Abrahamova objavljena 1842. godine. Slični uvodi bili su uključeni u objavljivanje nekoliko drugih tekstova objave Josepha Smitha.

Analiza pokazuje kako su papirusi napisani između trećeg i drugog stoljeća prije Krista, dugo nakon što je Abraham živio. To datiranje ne opovrgava sadržaj Knjige Abrahamove. Mnogi drevni zapisi koji danas postoje su kopije kopija. Slično tome, Knjiga Abrahamova mogla je biti prepisana više puta tijekom stoljeća, ali još uvijek tvrditi da je Abraham njezin autor.

Knjiga Abrahamova sadrži detalje koji se ne nalaze u Bibliji, ali koji su u skladu s literaturom drevnog svijeta. Na primjer, neka imena ljudi i mjesta slična su imenima koja su pronađena u drevnim zapisima. Na primjer, neki učenjaci povezali su »ravnic[u] Olišem«, s gradom na sjeverozapadu Sirije koji se zove Ulisum. To je vrlo uvjerljivo podudaranje za Olišem slijedom standardnih jezičnih praksi. Slično tome, neki učenjaci svetci posljednjih dana predložili su kako bog Elkena predstavlja skraćeni oblik božanskog naziva El Koneh Artzu, koji je poznat iz raznih sjeverozapadnih semitskih natpisa i znači nešto poput »El, Stvoritelj Zemlje«.

Neke od općih tema i narativna struktura Knjige Abrahamove paralelne su priče iz drevnih nebiblijskih izvora. To uključuje Abrahamova oca, Teraha, koji je bio idolopoklonik; glad koja je pogodila Abrahamov rodni grad; i anđela koji spašava Abrahama od ljudske žrtve od ruke egipatskog faraona. Drevni tekstovi također spominju Abrahama kako podučava Egipćane o Nebesima. Na primjer, Eupolemus, koji je živio pod egipatskom vlašću u drugom stoljeću prije Krista, napisao je kako je Abraham podučavao egipatske svećenike astronomiji i drugim znanostima. Papirus iz trećeg stoljeća prije Krista iz knjižnice egipatskog hrama spominje ime Abraham s ilustracijom sličnom Presliku br.1 u Knjizi Abrahamovoj. Neki od tih detalja o Abrahamovu životu općenito su bili nepoznati u vrijeme Josepha Smitha.

Iako su ti primjeri uvjerljivi, postoje i mnogi primjeri tumačenja preslika Josepha Smitha koji nisu u skladu s onime što trenutno znamo o drevnom svijetu. Iako priznajemo da postoji mnogo toga što ne razumijemo o procesu prevođenja, važno je sjetiti se kako se istina i vrijednost Knjige Abrahamove ne mogu riješiti znanstvenom raspravom o prijevodu knjige. Čitanje Knjige Abrahamove, promišljanje o njezinu sadržaju i moliti se o njezinim naučavanjima mogu vam pomoći steći duhovno svjedočanstvo o njezinoj vječnoj vrijednosti.

Mnogo toga ne znamo o načinu na koji je Josephu Smithu Knjiga Abrahamova objavljena. No na mnogo načina, naša su pitanja o tom procesu manje važna od pitanja je li Bog Josephu Smithu objavio novo Sveto pismo. To je pitanje vjere. Najbolji način dobivanja duhovne potvrde na to pitanje jest pročitati Knjigu Abrahamovu, promisliti o istinama koje objavljuje, provesti njezina naučavanja u djelo i tražiti svjedočanstvo od Duha Svetoga. Taj nam proces može pomoći približiti se Isusu Kristu. To je konačni ispit vrijednosti Knjige Abrahamove.