Proroci i proroštvo

Proroci i proroštvo igraju glavnu ulogu kroz cijeli Stari zavjet. Abraham, Izak i Jakov vidjeli su viđenja i govorili s nebeskim glasnicima. Mojsije je razgovarao s Bogom licem i licem te je priopćavao njegovu volju djeci Izraelovoj. U prvoj i drugoj knjizi o kraljevima prepričavaju se nezaboravna djela i poruke proroka Ilije i Elizeja. Stari zavjet također govori o proročicama poput Mirjam i Debore, zajedno s drugim ženama blagoslovljenima duhom proroštva, poput Rebeke i Ane. I iako Psalme nisu napisali formalni proroci, i oni su ispunjeni duhom proroštva, posebice zbog ukazivanja na Mesijin dolazak.

Ništa od toga ne iznenađuje članove Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Zapravo, u obnovljenom evanđelju Isusa Krista podučava nas se da proroci nisu samo zanimljive povijesne osobe, već ključan dio Božjeg nauma. Iako bi neki mogli gledati na proroke kao svojstvene za starozavjetna vremena, mi ih vidimo kao nešto što nam je zajedničko sa starozavjetnim vremenima.

No čitanje poglavlja iz Izaije ili Ezekiela moglo bi se doimati drugačije od čitanja poruke trenutnog predsjednika Crkve s Općeg sabora. Ponekad je teško vidjeti da su drevni proroci imali nešto za reći nama. Naposljetku, svijet u kojem živimo danas prilično je drugačiji od svijeta u kojem su oni propovijedali i prorokovali. I činjenica da imamo živućeg proroka mogla bi nametnuti pitanje: Zašto je vrijedno nastojanja – a potrebno je nastojanje – da se čitaju riječi drevnih proroka?

Većim dijelom ljudi danas nisu primarno slušateljstvo starozavjetnih proroka. Ti su proroci imali neposredne brige koje su rješavali u svojem vremenu i na svojem mjestu – baš kao što proroci posljednjih dana rješavaju naše neposredne brige danas.

U isto vrijeme, proroci također mogu gledati onkraj neposrednih briga. Oni naučavaju vječne istine značajne za bilo koje vrijeme i mjesto. Blagoslovljeni objavom, oni imaju šire gledište Božjeg djela. Na primjer, Izaija je u svoje vrijeme upozoravao ljude na njihove grijehe. Također je pisao o izbavljenju Izraelaca koji će živjeti 200 godina u budućnosti. U isto je vrijeme podučavao o izbavljenju koje sav Božji narod traži. I pisao je proroštva za koja se, čak i danas, čeka njihovo ispunjenje – poput obećanja o »nov[oj] zemlj[i]« (Izaija 65:17) koja će biti »ispu[njena] spoznajom Jahvinom« (Izaija 11:9) u kojoj su izgubljena plemena Izraelova biti sabrana i gdje se »narodi[]… više [neće] uč[iti] ratovanju« (Izaija 2:4). Dio je radosti i nadahnuća koje dolazi iz čitanja riječi starozavjetnih proroka, poput Izaije, shvaćanje da mi igramo ulogu u veličanstvenom danu koji su oni prorekli.

Stoga, kada čitate drevna proroštva, može biti korisno naučiti više o kontekstu u kojem su napisana – no također biste trebali vidjeti sebe u njima ili ih »primijenit[e] na sebe« (1 Nefi 19:24; vidi i stih 23). Ponekad to znači prepoznavanje Babilona kao simbola grijeha i oholosti, ne samo kao drevnoga grada. To može značiti razumijevanje Izraela kao Božjeg naroda u bilo kojem vremenu i na bilo kojem mjestu. Ili bi to moglo značiti vidjeti Sion kao pokret posljednjih dana koji prihvaća Božji narod, umjesto da ga vidi kao još jednu riječ za Jeruzalem.

Možemo usporediti Sveta pisma s našim životima jer razumijemo da proroštvo može biti ispunjeno na mnogo načina. Dobar je primjer proroštvo u Izaiji 40:3: »Pripravite Jahvi put kroz pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu našemu.« Zatočenim Židovima u Babilonu ova se izjava mogla odnositi na Gospodinovo pripremanje puta iz sužanjstva i natrag u Jeruzalem. Mateju, Marku i Luki ovo se proroštvo odnosilo na Ivana Krstitelja koji je pripravio put za Spasiteljevo smrtno službeništvo. Joseph Smith primio je objavu da se ovo proroštvo još uvijek ispunjava danas u pripremi za Kristovo tisućljetno službeništvo. Na načine na koje još uvijek počinjemo shvaćati, drevni proroci jesu govorili nama. I naučavali su mnoge dragocjene, vječne istine koje su jednako značajne nama kao što su bile drevnom Izraelu.

Možda je još i važnije od toga da vidimo sebe u starozavjetnim proroštvima to da vidimo Isusa Krista u njima. Tražite li ga, naći ćete ga, čak i ako ga se ne spominje imenom. Moglo bi biti korisno imati na umu da Bog Starog zavjeta, Gospodin Jahve, jest Isus Krist. Svaki puta kada proroci opisuju što Gospodin čini ili što će činiti, oni govore o Spasitelju.

Također, pronaći ćete reference na Pomazanika, Otkupitelja i budućeg Kralja iz Davidove linije. Sve su to proroštva o Isusu Kristu. Općenitije, čitat ćete o izbavljenju, oprostu, otkupljenju i obnovi. Sa Spasiteljem u vašem umu i srcu ova će vas proroštva prirodno usmjeravati prema Sinu Božjem. Naposljetku, najbolji je način za razumjeti proroštvo taj da imate »proročki… duh« za koji nam Ivan kaže da je »svjedočanstvo Isusovo« (Otkrivenje 19:10).