Pobjeda našega voljenog Spasitelja

U svojem sam pozivu kao apostol mnogo putovao i imao povlasticu upoznati djecu, mlade i odrasle osobe diljem većeg dijela svijeta. Postoje trenutci velike radosti u životu, ali jedna stvar koju sam vidio vlastitim očima i osjetio u dubini svojeg srca je da osim sreće i radosti, život sadrži trenutke slomljenog srca i patnje.

Nikada neću zaboraviti sjedenje s četvero male djece čije je živote roditelja brutalno okončao uljez u vlastitom domu dok su djeca spavala, ili susret sa ženom koju je kao djevojčicu zlostavljao rođak od povjerenja, ili sjedenje uz krevet mlade djevojke koja je zadobila ozljedu mozga nakon pada s bicikla te ubrzo zatim umrla, Ili slušanje jecaja žene čiji je muž izdao nju i svoje hramske saveze na nečuven način dugi niz godina.

Osjetio sam bol para čije odraslo dijete više nije vjerovalo u istine evanđelja i nastojalo je oslabiti vjeru drugih u obitelji. Posjetio sam izbezumljene roditelje i prijatelje mladića punog nade koji si je oduzeo život. Osjetio sam božansku tugu onih koji su počinili grijeh i istinski se željeli pokajati te očaj onih koji su pogođeni grijehom.

Vidio sam tugu zbog mentalne bolesti i za onoga koji pati i za one koji tiho pate dok gledaju s malom sposobnošću da pomognu. Vidio sam ogroman osobni gubitak uzrokovan prirodnim katastrofama, poplavama, olujama, požarima i potresima. Svjedočio sam preokretima u zemljama zbog političkih oluja, ratova i razaranja, i agonije koja dolazi kada neočekivano udari na one koji su nevini i koji nastoje činiti ono što je ispravno.

Healing Hands [Iscjeljujuće ruke], Kolby Larsen, ne smije se umnažati

Spasitelj nam pomaže

Govoreći o Pomirenju Isusa Krista, predsjednik James E. Faust (1920. – 2007.), drugi savjetnik u Prvom predsjedništvu, rekao je: »Ozlijeđeni trebaju činiti što mogu kako bi radili tijekom svojih kušnji, a Spasitelj će ‘u pomoć pritjecati narodu svojemu u slabostima njihovim’ [Alma 7:12]. On će nam pomoći nositi naša bremena. Neke su ozljede toliko bolne i duboke da ne mogu biti iscijeljene bez pomoći više sile i nade u savršenu pravdu i obnovu u narednom životu. … On razumije našu bol i hodat će s nama čak i u našim najmračnijim trenutcima.«

Osjećam da me sve više privlači Spasiteljeva ljubav i beskrajni blagoslovi obećani kroz Pomirenje Isusa Krista. On nas nije zaštitio od teških životnih iskustava koja donose nemjerljivu bol, već nas je zaštitio od vječne patnje i otuđenja od Nebeskog Oca i omogućio nam da, kroz njegovu sveobuhvatnu patnju, imamo mogućnost savršene radosti i vječne sreće u nazočnosti Božjoj.

Predsjednik Dallin H. Oaks podsjetio nas je: »Nesumnjivo, Božja najsnažnija smrtna pomoć bila je njegovo pružanje Spasitelja, Isusa Krista, koji će patiti kako bi platio cijenu i omogućio oprost za pokajane grijehe. To milosrdno i veličanstveno Pomirenje objašnjava zašto je vjera u Gospodina Isusa Krista prvo načelo evanđelja. Njegovo Pomirenje ‘ostvaruje uskrsnuće mrtvih’ (Alma 42:23) i ono ‘pomiruje za grijehe svijeta’ (Alma 34:8), brišući sve naše pokajane grijehe i dajući Spasitelju moć da nam pomogne u našim smrtnim slabostima.«

Detalj sa slike Prayer at Gethsemane [Molitva u Getsemaniju], autora Del Parsona, može se umnažati samo za crkvenu uporabu

Ključni događaj Vječnosti

Kada razmišljam o patnji koju sam osobno vidio, koja je beskrajno mala u usporedbi sa svima onima koji su ili će ikada hodati Zemljom, ne mogu, ni s jednom riječju koju znam, opisati osjećaje u svojem srcu za ono što se moralo dogoditi u srcu i umu, tijelu i duši Spasitelja u njegovim svetim trenutcima sveobuhvatne patnje za grijehe i boli cijelog čovječanstva.

Ključni događaj cijele vječnosti započeo je kada je Isus otišao »u mjesto zvano Getsemani« (Matej 26:36) na Maslinskoj gori, izvan gradskih zidina Jeruzalema. Rekao je svojim učenicima: »Žalosna je duša moja do smrti« (Matej 26:38).

»Zatim ode malo dalje, pade ničice te se pomoli: ‘Oče moj! Ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež! Ali neka ne bude moja, nego tvoja volja!’« –Matej 26:39 Vratio se svojim učenicima, zatekao ih kako spavaju, ponovno je otišao i molio se drugi put. »‘Oče moj! Ako nije moguće da me mine ovaj kalež, a da ga ne pijem, neka bude volja tvoja.’ Te je [on] i treći put molio onim istim riječima« (Matej 26:42, 44).

Isus je ispio gorku čašu i patio iznad našega smrtnog shvaćanja i u vrtu i na križu. Bez grijeha je preuzeo na sebe sve naše grijehe, da kada dođemo k njemu i pokajemo se, naši grijesi i bremena budu uklonjeni s nas (vidi 2 Korinćanima 5:21).

Isusova patnja, smrt i pomirbena žrtva dugo su bili očekivani. Govoreći 700 godina prije Isusova rođenja, Izaija je prorokovao da je »Jahve… svalio na nj bezakonje nas sviju« (Izaija 53:6). Isus je govorio o davanju svojeg života kao »otkup« (Matej 20:28; vidi i 1 Timoteju 2:6) »za otpust grijeha« (Matej 26:28) za sve koji će vjerovati u njega i pokajati se za svoje grijehe. Petar je opisao kako je »trpio za grijehe [naše]« (1 Petrova 3:18), da smo njegovim modricama izliječeni (vidi 1 Petrova 2:24). Učinio je ono što nitko drugi nije mogao učiniti kako bi nam omogućio da se vratimo u nazočnost našeg Oca. »Za naše grijehe probodoše njega« (Izaija 53:5).

Nakon patnje u Getsemaniju, njegova se agonija nastavila — izdaja onoga koji je hodao s njim, poruga pred nepravednim vladarima, bol njegova tijela dok su ga bičevali te kruna od trnja koju su mu okrutni i nemilosrdni vojnici utisnuli u glavu (vidi Ivan 18:2–3, 12–14; Marko 15:15–20), a teška greda gurnuta je na razderano meso njegovih leđa dok se kretao prema Golgoti (vidi Ivan 19:16–17).

Na križu se iznimna agonija koja se osjećala u Getsemaniju vratila sa akutnošću koju nijedan čovjek nije mogao podnijeti. Isus Krist, Sin Božji, samotno je podnio božansku dužnost svojeg Oca da položi svoj život. Vojnici i vladari nisu mu ga mogli oduzeti (vidi Ivan 10:18). U pobožnosti i poniznosti, Isus je pognuo glavu i rekao: »Svršeno je« (Ivan 19:30).

Posljednji trenutak njegova smrtnog života bio je dovršen. Nema riječi kojima bi se opisala veličina njegova dragocjenog dara. Nikada se to neće tražiti od drugoga. Isus Krist patio je »jedanput zauvijek« (Hebrejima 10:10).

S ostvarenim božanskim poslanjem, sada će biti prvi u cijeloj ljudskoj povijesti koji je iz groba uskrsnuo u besmrtnost (vidi 1 Korinćanima 15:21–23).

Ženama kod grobnice, anđeli su rekli:

»Zašto tražite živoga među mrtvima?

On nije ovdje! Uskrsnuo je!« (Luka 24:56)

Svojim je apostolima rekao: »Pogledajte moje ruke i moje noge: ja sam, ja glavom!« (Luka 24:39). Kasnije se »ukazao braći kojih je bilo zajedno više od pet stotina« (1 Korinćanima 15:6). Svjedoci su vidjeli uskrslog Spasitelja. Nije bio mrtav. Bio je živ.

Isus Krist skršio je lance i okove vječnog ropstva smrti za svaku osobu koja je živjela ili će živjeti na Zemlji (vidi 1 Korinćanima 15:22). Pobijedio je našega sveobuhvatnog neprijatelja; neprijatelj smrti je zauvijek poražen.

Predsjednik Russell M. Nelson (1924. – 2025.) rekao je: »Isus Krist preuzeo je na sebe vaše grijehe, vaše boli, vaše tuge i vaše slabosti. Ne morate ih podnositi sami! On će vam oprostiti kada se kajete. On će vas blagosloviti s onim što vam je potrebno. On će vam izliječiti ranjenu dušu. Dok se njemu ujarmljujete, vaša će se bremena činiti lakšima. Ako ćete sklopiti i obdržavati saveze da ćete slijediti Isusa Krista, otkrit ćete da su bolni trenutci u vašem životu samo privremeni. Vaše patnje bit će »progutan[e] u radosti Kristovoj [Alma 31:38]«

Kao jedan od njegovih zaređenih apostola, iskusio sam duhovne i osobne trenutke koji su mi donijeli sigurno i pouzdano svjedočanstvo da on živi. Ovog uskršnjeg razdoblja, neka ove riječi blago ostanu u našim umovima i srcima: »Spasitelju, znadem za me prolivši krv umro si«, dok se radujemo pjevanju: