Radosni put saveza

Fotografija: Jerry Garns, može se umnožavati samo za crkvenu uporabu

Sveta obećanja

Naš Nebeski Otac i njegov Sin Isus Krist vole svakoga od nas više od ičega što možemo zamisliti. Nigdje se njihova ljubav ne očituje više nego kroz obećane blagoslove povezane sa savezima koji su nam ponuđeni prilikom krštenja i u domu Gospodnjem.

»Jedan od najvažnijih koncepata objavljene religije jest onaj o svetom savezu«, podučio je predsjednik Russell M. Nelson (1924. – 2025.). »Pravnim jezikom, savez općenito označava sporazum između dviju ili više strana. No u vjerskom kontekstu, savez je daleko značajniji. To je sveto obećanje s Bogom.«

Svako nas sveto obećanje koje dajemo i obdržavamo blagoslivlja. Nebeski Otac i naš Spasitelj Isus Krist žele nas približiti sebi. Žele nam pomoći učiti i rasti u vjeri i razumijevanju. Žele nas podariti nebeskom moću. Žele da pronađemo iscjeljenje i mir u svijetu u kojem takvi blagoslovi ostaju nedostižni. Žele da iskusimo radost u ovom životu i životu koji dolazi. Izlazeći iz ove savršene ljubavi, oni nam nude mogućnost da stupimo u saveznu vezu s njima. Imamo blagoslov ponovnog posvećivanja tim savezima tjedno tijekom sakramentalnog sastanka.

Blagujemo sakrament u duhu zahvalnosti jer imamo radosni blagoslov uzimanja na sebe imena Isusa Krista, sjećajući se njega i njegove ljubavi za nas pokazane kroz dar njegova Pomirenja – da je patio, krvario i umro za nas. Sakrament nas također blagoslivlja tjednom prilikom da pokažemo svoju voljnost da obdržavamo njegove zapovijedi, obnovimo svoje saveze i sklopimo novi savez (vidi Nauk i savezi 20:77, 79).

»Često čujem izraz da blagujemo sakrament kako bismo obnovili saveze sklopljene na krštenju. Iako je to istina, to je puno više od toga«, rekao je predsjednik Nelson. »Sklopio sam novi savez. Vi ste sklopili nove saveze… Sada zauzvrat [Gospodin] daje izjavu da ćemo uvijek imati njegova Duha s nama. Kakav je to blagoslov!«

Kada se pokajemo i blagujemo sakrament čista srca, mi primamo Duha Svetoga i »očišćeni smo od grijeha kao da smo ponovno kršteni. To su nada i milosrđe koje Isus nudi svakome od nas.«

Kakva li je radost pokajati se i primiti oprost kroz Kristovu otkupljujuću ljubav!

Fotografija hrama Nauvoo Illinois: Jennifer Rose Maddy

Njegova kuća radosti

Nakon što je postao predsjednik Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, predsjednik Nelson često je govorio o putu saveza, počevši s prvom javnom porukom kao predsjednik Crkve. Na taj put ulazimo kroz »pokajanje i krštenje vodom« (2 Nefi 31:17), rekao je kasnije i »tada potpunije ulazimo na njega u hramu.«

Baš kao što nas blagovanje sakramenta podsjeća na naše saveze i njihove prateće blagoslove, to čini i vršenje zastupničkog djela u hramu. Dok vršimo zastupničke uredbe za one koji su preminuli, prisjećamo se svetih obećanja koja smo dali i obećanih blagoslova koje ćemo primiti.

Kroz put saveza postajemo baštinici svih blagoslova obećanih Abrahamu, Izaku, Jakovu i njihovom potomstvu. Unatoč tim obećanim blagoslovima, Abraham, Izak i Jakov nisu vodili lagodan život, a ne vodimo ni mi. Poput njih, suočavamo se s nedaćama, prijekorom i gubitkom dok smo »iskušan[i] u svemu« (Nauk i savezi 136:31, vidi i 101:4–5). No, poput proroka i pravednih svetaca iz davnina, mi znamo u koga se možemo uzdati (vidi 2 Nefi 4:19).

Naš smrtni život tek je trenutak našeg postojanja, no taj trenutak – ponekad vrlo težak – od vječne je važnosti. Da, naš Nebeski Otac želi da učimo i rastemo. I da, taj rast ponekad podrazumijeva razočaranje i patnju. Ali on želi da naši životi budu lijepi i puni nade. S tim ciljem, i kako bi olakšao naše putovanje natrag k njemu, on je osigurao Spasitelja koji je »jamac« naših saveza s njegovim Ocem. Kroz Pomirenje Isusa Krista Otac ispunjava obećanja dana svojoj djeci u hramu.

Kroz svoju ljubav i pomirbenu žrtvu, naš se Spasitelj nosio sa svime i iscijelio sve što ćemo mi susresti u životu. I zbog njegova svetog doma – njegove kuće radosti – sve će biti dobro unatoč nevoljama. Melem obdržavanja saveza briše tugu, bol, žaljenje i razočaranje. Ne trebamo se brinuti ni strahovati. Umjesto toga, možemo se radovati što je cijena našeg otkupljenja plaćena (vidi 1 Korinćanima 6:20) i što je put saveza k vječnom životu postavljen.

Put saveza doista je put otkupljujuće ljubavi. Dok poštujemo saveze koje sklapamo u hramu, primamo blagoslove veće moći, veće ljubavi, veće milosti, većeg razumijevanja i veće nade. Čudo i raskošnost hramskih pečaćenja – članova obitelji povezanih zajedno u ljubavi za cijelu vječnost – donosi nenadmašno strahopoštovanje i radost mojoj duši te me ispunjava duhom zahvalnosti.

»Kada god se dogodi bilo kakav poremećaj u vašem životu, najsigurnije mjesto za biti duhovno jest živjeti unutar vaših hramskih saveza!« savjetovao je predsjednik Nelson. Znam iz svojega dragog i s vremena na vrijeme gorkog smrtnog iskustva istinitost tih riječi.

Ilustracija: Allen Garns

Saberite ih kući

Nakon što se Israel Barlow posljednji put oprostio od svojeg sinčića, napisao je svojoj ženi: »Misli o mojoj dalekoj odsutnosti, da se nikad više u životu ne vratim na [Jamesov] grob, iscijedile su posljednju nit ljubavi koju sam nosio dok je nisu slomile suze na njegovom grobu.«

Pretpostavljam da je više suza – suza radosnica ovog puta – proliveno 4. prosinca 1889. Toga je dana mali James Nathaniel Barlow zapečaćen za svoje roditelje u hramu Logan Utah. Do tada je Israel već preminuo pa su drugi stajali kao zastupnici za njega i Jamesa.

Sestra Kearon i ja osjećamo posebnu osjetljivost i veliku sućut prema Israelu i Elizabeth. Naše prvo dijete, dječak imena Sean, preminuo je tijekom operacije srca kada je imao samo tri tjedna. To je bio razoran gubitak za nas. Tada smo se pitali možemo li preživjeti. Pokopali smo ga u bolno malom grobu u Engleskoj. Petnaest godina kasnije, naša obitelj bila je zamoljena preseliti se iz našeg doma u Ujedinjeno Kraljevstvo kako bi cjelodnevno služila u Crkvi, a mi smo ostavili taj mali grob iza sebe.

Nismo izgubili bebu na putu na zapad i nismo pretrpjeli neshvatljive teškoće Barlowovih, ali imamo početak razumijevanja onoga što su prošli. Grob našeg dječačića vrlo je daleko, no poput Barlowa, imamo trajnu vjeru u uskrsnuće Isusa Krista i vječnu narav naše obitelji kroz sveti savez pečaćenja.

Svi imamo pretke i druge voljene iza groba koji nam govore: »Ne ostavljajte me ovdje.« Zbog hramskih saveza nitko ne treba biti ostavljen. Naš je poziv voljeti ih, služiti im i pomoći sabrati ih kući.

Naš nas Nebeski Otac voli, vas i mene. Dao nam je hramove tako da »što god sveže[mo] na zemlji, bit će svezano [i] na nebu« (Nauk i savezi 128:8; vidi i Matej 18:18). Poslao je svojeg Sina da skrši smrtne uze, utirući put vječnim vezama i vječnim obiteljskim okupljanjima.

Zato imamo uredbe. Zato sklapamo saveze. Zato gradimo hramove. Zato se posvećujemo Božjem djelu i slavi (vidi Mojsije 1:39). I zato prolijevamo suze radosnice, znajući da nas i naše voljene čeka vječno sjedinjenje u nazočnosti Oca i Sina.

Pronađimo radost i mir dok obdržavamo svoje saveze i pridružujemo se Gospodinu u njegovu veličanstvenom spasonosnom djelu.