Slijedimo Isusa Krista pridružujući mu se u njegovu djelu

Sudjelujemo u Spasiteljevu djelu dok pomažemo Božjoj djeci da također postanu vjerni učenici Isusa Krista. To uključuje iznošenje njegova evanđelja, te tako sabiremo raspršeni Izrael, ispunjavajući odgovornosti u Spasiteljevoj Crkvi i nastojeći postati poput njega. Naš »uspjeh [u njegovu djelu] ne ovisi o tome kako drugi odabiru reagirati na [n]as, [n]aše pozive ili [n]aša iskrena djela ljubaznosti«. Predsjednik Russell M. Nelson potvrdio je: »Svaki puta kada učinite išta što pomaže bilo kome – na bilo kojoj strani vela – zakoračiti prema sklapanju saveza s Bogom i primanju svojih ključnih krsnih i hramskih uredbi, vi pomažete sabrati Izrael.«

Kako bismo Spasiteljevo djelo učinili svojim djelom, usredotočujemo se na njegove svrhe, obdržavamo njegove zapovijedi i ljubimo jedni druge. Dok vršimo njegovo djelo na njegov način (vidi Nauk i savezi 51:2), neke su stvari prepuštene nama da ih sami riješimo. Spasitelj je svetcima koji su se sabrali u okrugu Jackson u Missouriju rekao:

»Jer gle, nije pravo da ja zapovijedam u svemu; jer onaj koga se prisiljava u svemu, taj je lijen i nije mudar sluga; stoga ne prima nikakvu nagradu.

Zaista kažem, ljudi se trebaju gorljivo posvećivati dobroj stvari, i činiti mnogo toga po slobodnoj volji svojoj, i ostvarivati mnogo pravednosti;

Jer moć je u njima, po kojoj su oni zastupnici sami sebi. I u onoj mjeri u kojoj ljudi čine dobro neće nipošto izgubiti nagradu svoju« (Nauk i savezi 58:26–28).

Dok slijedimo Spasitelja, pridružujemo mu se u njegovu djelu i pomažemo drugima postati njegovi vjerni učenici, podučavamo ono što bi on podučavao. Budući da nismo ovlašteni podučavati ništa drugo (vidi Nauk i savezi 52:9, 36), mi se nepokolebljivo usredotočujemo na njegov nauk (vidi Nauk i savezi 68:25). Uz to, posebnu pažnju posvećujemo onima koji su siromašni, potrebiti i ranjivi (vidi Nauk i savezi 52:40). Ta su isticanja bila jasna kada je Spasitelj citirao Izaiju u sinagogi u Nazaretu:

»Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima, da navijestim oslobođenje zarobljenicima i vraćanje vida slijepcima, da oslobodim potlačene,

da proglasim godinu milosti Gospodnje« (Luka 4:18–19; vidi i Izaija 61:1–2).

Godina milosti Gospodnje odnosi se na vrijeme kada će svi blagoslovi Božjeg saveza biti nagomilani na njegov narod. Mi slijedimo Isusa Krista pozivajući druge da prime blagoslove sklapanja i obdržavanja saveza s Bogom te brigom za one koji su siromašni ili na drugi način potrebiti.

Pridružiti se Isusu Kristu u njegovu djelu uzbudljivo je jer njegova djela, zamisli i svrhe »ne mogu biti osujećene, niti se mogu izjaloviti« (Nauk i savezi 3:1). Onima koji se osjećaju obeshrabreno, Gospodin je savjetovao: »Stoga, ne budite umorni od dobročinstava, jer polažete temelj velikog djela. A iz malenog proizlazi ono što je veliko« (Nauk i savezi 64:33). Puštamo Gospodinu da brine o žetvi, a mi jednostavno činimo svoj dio.

Činiti svoj dio jednostavnije je nego što možemo zamisliti jer ne trebamo donositi izuzetne talente ili sposobnosti u Gospodnje djelo. Njegov je zahtjev jednostavno predanost i volja. Gospodin je svetcima u Kirtlandu u Ohiju rekao: »Gle, Gospod traži srce i voljan um« (Nauk i savezi 64:34). Gospodin može učiniti voljne sposobnima, no ne može ili neće učiniti sposobne voljnima. Drugim riječima, ako smo predani i voljni, on nas može upotrijebiti. No bez obzira koliko smo talentirani, on će nas koristiti samo ako smo predani njegovu djelu i voljni pomoći mu.

Samuel i Anna-Maria Koivisto pokazali su i predanost i spremnost. Ubrzo nakon svojeg vjenčanja, Koivistosi su se preselili iz finskog grada Jyväskylä u švedski grad Göteborg kako bi gradili karijeru. Nakon što su stigli, brat Koivisto bio je pozvan posjetiti predsjednika Leifa G. Mattssona, savjetnika u predsjedništvu kolčića Göteborg Švedska. Budući da Samuel nije govorio švedski, intervju je bio proveden na engleskom jeziku.

Nakon kratkog posjeta, predsjednik Mattsson zamolio je Samuela da služi kao vođa misije u odjelu Utby. Samuel je istaknuo očito: »Ali ja ne govorim švedski.«

Predsjednik Mattsson nagnuo se nad svoj stol i oštro upitao: »Jesam li vas pitao možete li govoriti švedski ili jeste li voljni služiti Gospodinu?«

Samuel je odgovorio: »Pitali ste jesam li voljan služiti Gospodinu. I jesam.«

Samuel je prihvatio poziv. Anna-Maria je također prihvatila pozive. Oboje su služili vjerno i usput naučili prekrasno govoriti švedski jezik.

Predanost i spremnost da služe Gospodinu okarakterizirale su živote Samuela i Anna-Marije. Oni su obični heroji Crkve. Vjerno su služili svaki put kada su bili zamoljeni. Podučili su me da kada služimo, koristimo talente koje imamo (vidi Nauk i savezi 60:13), a Gospodin nam tada pomaže ostvariti njegove svrhe.

Kada smo voljni služiti, nastojimo ne jadikovati niti mrmljati, jer ne želimo ni na koji način okaljati našu službu. Jadikovanje može biti znak kolebljive predanosti ili da naša ljubav prema Spasitelju nije onakva kakva bi trebala biti. Ako se ne kontrolira, mrmljanje se može razviti u izravnu pobunu protiv Gospodina. Taj se razvoj vidi u životu Ezre Bootha, jednog od prvih obraćenika u Crkvi u Ohiju koji je bio pozvan kao misionar u Missouriju.

Kada je napustio Ohio u lipnju 1831., Ezra je bio uzrujan što su neki misionari mogli putovati kolima dok je on trebao hodati po ljetnim vrućinama propovijedajući putem. Mrmljao je. Kada je stigao u Missouri, osjećao se utučeno. Missouri nije bio ono što je očekivao. Umjesto toga, pogledao je oko sebe i primijetio da se »budućnost činila pomalo tmurnom«.

Ezra je postajao sve ciničniji, sarkastičniji i kritičniji. Po odlasku iz Missourija, umjesto da propovijeda putem, kako se od njega tražilo, vratio se u Ohio što je brže mogao. Njegovo početno mrmljanje preraslo je u kolebanje i naposljetku u gubitak pouzdanja u svoja ranija duhovna iskustva. Ubrzo je Ezra napustio Crkvu i »naposljetku ‘napustio kršćanstvo i postao agnostik’«.

Isto se može dogoditi i nama ako nismo pažljivi. Ako ne zadržimo vječno gledište, podsjećajući se čije je ovo uistinu djelo, mogli bismo jadikovati, kolebati se i naposljetku izgubiti vjeru koju imamo.

Molim se da možemo odabrati slijediti Isusa Krista pridružujući mu se u njegovu djelu. Dok to činimo, darovani smo »skupocjenim i najvećim obećanim dobrima« (2 Petrova 1:4). Ti blagoslovi uključuju oprost grijeha (vidi Nauk i savezi 60:7; 61:2, 34; 62:3; 64:3), spasenje (vidi Nauk i savezi 6:13; 56:2) i uzvišenje (vidi Nauk i savezi 58:3–11; 59:23). Uistinu, obećan nam je najveći dar koji Bog može dati – vječni život.