Isus Krist: nada i obećanje Uskrsa

Bog, naš Vječni Otac na Nebu, Isus Krist, njegov ljubljeni Sin, i Duh Sveti osobno su nam blizu. Njihovo beskrajno i vječno svjetlo, suosjećanje i otkupljujuća ljubav isprepleteni su u svrhu stvaranja i tkivo našeg postojanja (vidi Alma 30:44; Mojsije 6:62–63).

Na predsmrtničkom vijeću na Nebu »klicale [su] zvijezde jutarnje i Božji uzvikivali dvorjani« (Job 38:7). Odabrali smo izbor. Sada hodamo u vjeri. Kroz vlastito iskustvo otkrivamo Božju obećanu ljepotu, jasnoću, radost i svrhu usred nesigurnosti, obeshrabrenja i izazova smrtnosti.

Nije nam suđeno da sami lutamo u egzistencijalnoj nesigurnosti. Možemo voditi prisan razgovor s Nebom, graditi vjeru i pripadnost u obitelji i u kućanstvu i zajednici svetaca te postati svoje najiskrenije, najslobodnije, najautentičnije, radosno ja kroz voljnu i radosnu poslušnost Božjim zapovijedima. Pomirenje u Isusu Kristu i kroz njega donosi tu pripadnost savezu.

Nada života i poslanja Isusa Krista

Svakog dana nada i obećanje Uskrsa uključuju blagoslove i naučavanja koja je Isus Krist iznio tijekom svojega savršenoga smrtnog službeništva. Predodređen na početku, Isus Krist rođen je kao Jedinorođeni Sin Božji (vidi Jakov 4:5; Alma 12:33–34; Mojsije 5:7, 9). On je »napredovao u mudrosti, rastu i milosti ‘pred Bogom i ljudima’« (vidi Luka 2:52). Nastojeći činiti samo volju svojeg Oca, Isus Krist opraštao je grijehe, iscjeljivao slabosti, uzdizao mrtve te tješio bolesne i usamljene.

Jednom je, nakon što je postio 40 dana, svjedočio: »Na meni je Duh Gospodnji, jer me pomazao. Poslao me da donesem Radosnu vijest siromasima, da navijestim oslobođenje zarobljenicima i vraćanje vida slijepcima, da oslobodim potlačene« (Luka 4:18; vidi također Izaija 61:1).

To je svatko od nas.

Na Posljednjoj večeri, Isus Krist oprao je noge svojim učenicima (vidi Ivan 13:4–8). I u Starom i u Novom svijetu, sama »živa voda« i sam »kruh života« uspostavio je sakrament. U svetoj uredbi sakramenta prizivamo Oca i sklapamo savez da ćemo na sebe uzeti ime Isusa Krista, uvijek ga se spominjati i obdržavati njegove zapovijedi, kako bismo uvijek mogli imati njegova Duha s nama (vidi Luka 22:19–20; 3 Nefi 18:7, 10–11).

U Getsemanskom vrtu, Isus je trpio više nego što čovjek može otrpjeti kako bi otkupio i pomirio za nas. Krv je izlazila iz svake pore. On je trpio te boli za sve, da mi ne bismo trpjeli ako se pokajemo (vidi Nauk i savezi 18:11; 19:16).

Izdanoga i lažno optuženoga Isusa Krista izrugivali su i bičevali, te mu krunu od trnja pritisnuli na njegovu poniznu glavu (vidi Matej 27:26, 29; Marko 15:15, 17, 20, 31; Luka 22:63; Ivan 19:1–2). »Za naše grijehe probodoše njega… njegove nas rane iscijeliše« (Izaija 53:5). Bio je »uzdignut na križ« da nas privuče k sebi (vidi 3 Nefi 27:14–15). Ipak, čak je i na križu Isus Krist opraštao (vidi Luka 23:34). Isus je od Ivana zatražio da se brine za njegovu majku (vidi Ivan 19:26–27). Osjećao se napuštenim (vidi Matej 27:46; Marko 15:34). Da bi se Sveto pismo moglo ispuniti, rekao je da je žedan (vidi Ivan 19:28). Kad je sve bilo ostvareno, on je sam od sebe »preda[o] duh svoj« (Luka 23:46; vidi i Ivan 10:17–18).

Isus Krist zna kako nam pomoći u našim bolestima, slabostima, usamljenosti, izolaciji i teškoćama (vidi Alma 7:12). Takve nevolje često dolaze kao posljedica tuđih odabira. On također zna kako se radovati s nama u našim ugodama i zahvalnosti, kako plakati s nama kada je naša radost potpuna. U svoje ime zove nas nježno, svojim glasom, u svoje stado. Zove svaku osobu svugdje. Poziva nas vidjeti i razumjeti smrtni život kroz vječno gledište. Dok hodamo uspravno i obdržavamo naše saveze, on obećava da sve može djelovati zajedno za naše dobro (vidi Nauk i savezi 90:24; Rimljanima 8:28).

U njegovo vrijeme i na njegov način, dolazi obnova – ne samo tome kako su stvari bile, već i tome što one mogu postati. Uistinu, Isus Krist može nas osloboditi ropstva i grijeha, smrti i pakla te nam može pomoći ispuniti naš božanski identitet dok postajemo više nego što smo ikada zamišljali, kroz vjeru i pokajanje.

Zbog Isusa Krista, smrt nije kraj. Na Uskrs izjavljujemo:

Po zapovijedi i moći od svojeg Oca, Isus je mogao položiti svoj život i ponovno ga uzeti (vidi Ivan 10:17). Dok je njegovo tijelo ležalo u grobnici, Isus Krist posluživao je i organizirao u svijetu duhova, proglašavajući »otkupljenje njihovo od uza smrti« (Nauk i savezi 138:16).

U jutro trećeg dana ustao je iz grobnice. Obratio se Mariji. Ukazao se dvojici učenika na putu za Emaus, svojim apostolima i drugima. (Vidi Matej 28; Marko 16; Luka 24; Ivan 20.)

U hijazmatskom svjedočenju, pozvao je svoje učenike da bace svoje mreže na drugu stranu broda, ovaj put, iako ponovno pune ribe, mreže se nisu slomile (vidi Ivan 21:6–11; Luka 5:3–7). Nahranio je učenike i tri puta molio Petra da nahrani njegove ovce i jaganjce (vidi Ivan 21:12–17). Uzašao je na nebo, proglašavajući da njegovi učenici tada i svi mi sada trebamo iznositi slavne vijesti Uskrsa i njegovo evanđelje svakom narodu, plemenu i svim ljudima (vidi Matej 28:19–20; Marko 16:15).

Isus Krist jest naš Dobri Pastir i Jaganjac Božji. Dao je svoj život za svoje ovce i daje svoj život njima. U vrtu i na križu on je podnio nepodnošljivo i pomirio za nas. U vremenu i u vječnosti pokazuje nam primjerom kako »smrt otvara dvorove života vječnoga«.

Kroz moć Kristova Pomirenja i Uskrsnuća naša će tijela i duhovi biti ponovno sjedinjeni u fizičkom uskrsnuću. Bit ćemo veličanstveni, obnovljeni u licu i fizičkom obliku, od uda do uda. Čak će i vlasi na našoj glavi biti obnovljene. Bit ćemo slobodni od tegoba vremena, bolesti, fizičkih nesreća i mentalne nesposobnosti. Kristovo Pomirenje može nas blagosloviti da prevladamo svaku vrstu duhovnog odvajanja i duhovne smrti. Pod uvjetom pokajanja, oslobođeni smo od svakog grijeha i tuge te smo otvoreni za vječnu puninu ljubavi i radosti. Neokaljani, čisti, slobodni, možemo se vratiti u našim najdragocjenijim obiteljskim odnosima u slavnu, celestijalnu nazočnost Boga našeg Oca i Isusa Krista.

Ponovno ćemo vidjeti naše voljene. Kada se ponovno susretnemo s onima koje volimo, vidjet ćemo jedni druge s vječnog gledišta – s većom ljubavlju, razumijevanjem i ljubaznošću. Pomirenje Isusa Krista može nam pomoći sjetiti se onoga što je važno i zaboraviti ono što nije. Promatranje našeg Spasitelja i odnosa s većom vjerom i zahvalnošću donosi mir, podiže breme, izmiruje srca te ujedinjuje obitelji u vremenu i vječnosti.

Nada obilja i radosti

Uskrs u Isusu Kristu uključuje otvaranje ustava nebeskih, množenje trsova roda i zemlje koje postaju dražesne. Uskrs u Isusu Kristu uključuje utjehu i brigu za udovice i siročad, gladne i bespomoćne, one koji su uplašeni, zlostavljani ili nevini uhvaćeni u opasnost. Imajući na umu svakog, Isus Krist poziva nas da vidimo i poslužujemo s ljubavlju i suosjećanjem, kao što on čini.

U svemu dobrom Isus Krist obilato obnavlja (vidi Ivan 10:10; Alma 40:20–24). On obećava: »Zemlja je puna, i ima dosta, pa i viška« (Nauk i savezi 104:17). Njegova obnova svega uključuje puninu njegova evanđelja, njegove svećeničke ovlasti i moći te svetih uredbi i saveza koji se nalaze u njegovoj Crkvi, nazvanoj njegovim imenom, čak Crkvom Isusa Krista svetaca posljednjih dana.

Uskrs u Isusu Kristu uključuje više svetih domova Gospodnjih koji se približavaju Božjoj djeci na mnogim mjestima, donoseći u naše srce nauk o »izbaviteljima na gori Sion« (vidi Obadija 1:21). Gospodin nam pruža posvećujući, nesebični način da na Zemlji ponudimo ono što preminuli voljeni trebaju i žele u vječnosti, a što ne mogu zadobiti za sebe.

Takva je moja nada, obećanje i svjedočanstvo. Svjedočim Bogu našem Ocu, našem Spasitelju i Otkupitelju, Isusu Kristu i Duhu Svetom. Pronađimo na Uskrs i svakoga dana vječnu nadu i obećanje u Božjem božanskom naumu sreće, s njegovim savezom božanske preobrazbe iz smrtnosti u besmrtnost i vječni život. Neka svakog dana sigurnost Pomirenja Isusa Krista podigne naša bremena, pomogne nam utješiti druge u njihovim tugama i oslobodi našu dušu kako bi primila njegovu punu radost.

Kroz nadu i obećanje Uskrsa Isus Krist ispunjava čežnje našeg srca i odgovara na pitanja naše duše.