Jastuk na podu

Mnogo sam godina posjećivala svoju majku u njezinom domu kako bih joj pomogla s njezinim kućanskim poslovima. Ona ima 80 godina i vjerna je članica Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana.

Moja majka živi sama otkada je moj otac preminuo. Njezino je najveće zadovoljstvo posjećivati dom svakoga od njezino troje djece, provoditi vrijeme s njima i svojom unučadi te kuhati hranu koja godi duši.

Svaki put kada bih posjetila svoju majku u njezinom domu kako bih ga počistila i pobrinula se da je sve u redu, pronašla bih stari jastuk na podu. Opetovano bih ga podizala i stavljala na naslonjač, žaleći se sama sebi na aljkavost svoje majke.

Naredni puta kada bih došla u posjet i pomoći svojoj majci, ponovno bih pronašla jastuk na podu. Nikada nisam ništa rekla svojoj majci za jastuk, ali jednoga sam jutra konačno shvatila zašto je on uvijek bio na podu.

Mojoj je majci bila potrebna mekana površina na koju je mogla kleknuti i moliti se. Bila je stara žena, no njezina ju je nepokolebljiva vjera vodila na koljena u molitvu svakoga dana. Molila bi se za svoju djecu i unučad. Molila bi se za svoje prijatelje. Molila bi se za one koji su najviše u potrebi. I molila bi se za one koje je uvijek voljela, a za koje je, čak i u svojoj poodmakloj dobi, obilato brinula.

Danas se više ne žalim sama sebi kada vidim jastuk na podu. S vremena na vrijeme, čak i ja kleknem na mekanu površinu da bih se molila Nebeskome Ocu, izražavajući zahvalnost na vjeri i primjeru svoje majke.