Služite Gospodinu s ljubavlju

»Pruža se velika služba kad obavljamo zastupničke uredbe za one koji su otišli s druge strane vela. U mnogim slučajevima mi ne poznajemo one za koje obavljamo djelo. Ne očekujemo zahvalnost, niti smo sigurni hoće li oni prihvatiti ono što nudimo. Međutim, mi služimo i u tom procesu postižemo ono što dolazi samo uz takvo nastojanje: mi doslovno postajemo spasitelji na gori Sion. Kao što je Spasitelj dao svoj život kao zastupničku žrtvu za nas, tako i mi, u maloj mjeri, činimo isto kad obavljamo zastupničko djelo u hramu za one koji nemaju načina ići naprijed osim ako za njih nešto ne učinimo mi ovdje na zemlji.«

»Moja braćo i sestre, okruženi smo onima kojima je potrebna naša pažnja, ohrabrenje, podrška, utjeha i dobrota – bili oni članovi obitelji, prijatelji, poznanici ili stranci. Mi smo Gospodinove ruke na zemlji, s nalogom da služimo i podignemo njegovu djecu. On ovisi o svakome od nas …

To služenje na koje smo svi pozvani je služenje Gospodina Isusa Krista.«

»U Novome svijetu, uskrsli je Gospodin objavio: ‘A znadete sve što valja činiti u crkvi mojoj. Djela, naime, koja vidjeste da ja činim, činite i vi. Ono što vidjeste da činim, činite i vi tako.’ 3 [ Nefi 27:21].

Blagoslivljamo druge služeći u sjeni ‘Isusa iz Nazareta… [koji je] prošao [zemljom] čineći dobro…’[Djela 10:38]. Neka nas blagoslovi Bog da pronađemo radost u služenju našem Nebeskom Ocu dok služimo njegovoj djeci na zemlji.«

»Imamo potrebu da nam se pruži mogućnost služiti. Za one članove koji više nisu aktivni ili koji su suzdržani i nisu predani, molitvom možemo tražiti načine da dopremo do njih. Upitati ih da služe na nekoj dužnosti može biti poticaj koji trebaju da se vrate punoj aktivnosti. Ali vođe koji bi mogli pomoći oko toga ponekad su neodlučni to učiniti. Moramo imati na umu da se ljudi mogu promijeniti. Mogu iza sebe ostaviti loše navike. Mogu se pokajati za prijestupe. Mogu obnašati svećeništvo dostojno. I mogu služiti Bogu predano.«

»Svijetu je potrebna naša pomoć. Činimo li sve što bismo trebali? Prisjetimo se riječi predsjednika Johna Taylora: ‘Ne budete li veličali svoje pozive, Bog će vas držati odgovornima za one koje ste mogli spasiti da ste obavljali svoju dužnost?’ Naučavanja predsjednika Crkve: John Taylor (2001), 164]. Postoje noge koje treba umiriti, ruke za uhvatiti, umovi za ohrabriti, srca za nadahnuti i duše za spasiti. Blagoslovi vječnosti vas očekuju. Vaša je povlastica ne da budete promatrači već sudionici u… služenju.«