Helmuth Hübener

Helmuth Günther Hübener (1925.– 1942.), član Crkve u Hamburgu u Njemačkoj, bio je najmlađa osoba njemačkog otpora nacizmu pogubljena po nalogu Posebnoga narodnog suda (Volksgerichtshof) u Berlinu. Počevši od početka 1941., Hübener je proizveo niz antinacističkih letaka koji su uključivali njegove vlastite političke komentare i transkripcije savezničkih radijskih emisija. Uz pomoć drugih tinejdžera dijelio je letke diljem Hamburga. U veljači 1942. sud je Hübenera proglasio krivim za »zavjeru za veleizdaju i izdajničku potporu neprijatelju« i naredio njegovo pogubljenje; sud je također osudio njegova tri prijatelja Rudolfa Wobbea, Karl-Heinza Schnibbea i Gerharda Düwera za slušanje strane radio postaje i distribuciju stranih radijskih vijesti.« Hübener je pogubljen osam mjeseci kasnije u dobi od 17 godina. Wobbe, Schnibbe i Düwer osuđeni su na teški rad i ostali su u logorima do kraja Drugoga svjetskog rata.

Hübener je rođen u Hamburgu 1925. godine. Njegova samohrana majka, Emma Guddat Kunkel, radila je kako bi uzdržavala Helmutha i njegova dva starija polubrata, Hansa i Gerharda. Kao rezultat toga, Helmuth i njegova braća proveli su veći dio svoje mladosti sa svojom bakom Wilhemine Sudrow, koja je živjela u blizini. Emma se 1939. udala za Huga Hübenera, građevinskog radnika i člana Nacističke stranke, koji je kasnije posvojio Helmutha. Emmin novi suprug nije volio Crkvu, i, vjerojatno kako bi ga umirila, njezina je aktivnost postala povremena nakon njihova vjenčanja. Međutim, Helmuth i njegova braća nastavili su prisustvovati u crkvi sa svojom bakom.

Poput svojih susjeda, mnogi njemački svetci posljednjih dana u početku su s nadom gledali na obećanja Nacističke stranke o obnovljenoj ekonomskoj stabilnosti i povećanom nacionalnom ponosu. Neki članovi Crkve pridružili su se stranci, dok su se drugi aktivno protivili režimu. Drugi su ostali neutralni. Helmuth Hübener svjedočio je tom spektru stranačkog sudjelovanja iz prve ruke. Njegov predsjednik ogranka, Arthur Zander, bio je član nacističke stranke koji je prisiljavao članove ogranka da slušaju prijenose radijske emisije stranke, prijetio da će prijaviti članove za protuvladine aktivnosti, a 1938. postavio je natpis na vrata sastajališta obavještavajući Židove da nisu dobrodošli. Nekolicina članova nosila je svoje nacističke vojne i civilne uniforme na crkvenim sastancima. S druge strane, Otto Berndt, predsjednik okruga Hamburg, propovijedao je protiv vladine politike s propovjedaonice, privatno poticao otpor članova i često šetao sa židovskim obraćenicima. Iako je Hübener u početku sudjelovao u mjesnom Jungvolku (nacistički organizirana skupina za djecu koja su premlada za pridruženje Hitlerovoj mladeži), odbacio je ideologiju stranke.

U proljeće 1941. godine Hübener je otkrio kratkovalni radio koji je pripadao njegovom bratu Gerhardu i koristio ga za slušanje noćnih vijesti Britanske korporacije radio prijenosa (BBC) – zločin prema nacističkom zakonu. Povremeno su mu se pridružila dva prijatelja iz crkve, Karl-Heinz Schnibbe i Rudolf (Rudi) Wobbe. Hübener je ubrzo počeo proizvoditi antinacističke letke koji su prenosili informacije iz prijenosa zajedno s njegovim komentarima. Koristeći karbonski papir i par pisaćih strojeva posuđenih iz ogranka, Hübener je napravio kopije tih letaka, koje su on, Schnibbe i Wobbe zalijepili na oglasne ploče Nacističke stranke, bacili na prometne ulice i stavili u poštanske sandučiće. Hübener je ubrzo regrutirao nekoliko drugih poznanika tinejdžera da pomognu. Gerhard Düwer, koji je radio u Hamburškoj socijalnoj upravi (Sozialbehörde), gdje su on i Hübener bili naučnici, pomogao je proširiti distribuciju. Kroz nepoznatu vezu, Hübener je također organizirao pisač u Kielu za kopiranje letaka u većem broju. Tijekom 10 mjeseci, Hübener je izradio niz letaka koji su osporavali stranačku retoriku i osporavali službene izvještaje o ratu. Također je izravno ciljao na stranačke dužnosnike. Führer će vas »poslati na tisuće u vatru kako biste dovršili zločin koji je on započeo«, napisao je Hübener u jednom letku. »Tisuće će vaših žena i djece postati udovice i siročad. A nizašto!«

U veljači 1942. Gestapovi agenti uhitili su Hübenera, Wobbea, Schnibbea i Düwera pod optužbama za razne zločine prema nacističkom zakonu, uključujući »zavjeru za veleizdaju«. Dana 11. kolovoza, tijekom suđenja koje je trajalo nešto više od devet sati, četvorici je bilo suđeno pred tročlanim Posebnim narodnim sudom u Berlinu. Sva četvorica bila su proglašena krivima. Hübener je bio osuđen na smrt, dok su Wobbe, Schnibbe i Düwer bili osuđeni na 4 do 10 godina u radnim logorima. Hübener je bio pogubljen giljotinom 27. listopada 1942.

Ubrzo nakon Hübenerova uhićenja, predsjednik ogranka Arthur Zander zapisao je »isključen« u Helmuthovom članskom zapisu. Međutim, predsjednik okruga Otto Berndt odbio je supotpisati to djelovanje. Anthon Huck, član predsjedništva Europske misije, dao je drugi potpis. Nekoliko je crkvenih vođa kasnije reklo da namjeravaju udaljiti Crkvu od Hübenera kako bi zaštitili svetce posljednjih dana od gnjeva nacističkih dužnosnika. Nakon završetka Drugoga svjetskog rata, Hübener je posthumno vraćen u Crkvu, a 1948. godine su za njega bile izvršene zastupničke hramske uredbe.

U desetljećima nakon Drugoga svjetskog rata, Helmuth Hübener ostao je zapamćen po svojem otporu nacističkom režimu. Memorijalne izložbe postavljene su u strukovnoj školi u Hamburgu, u Memorijalu njemačkog otpora u Berlinu i u zatvoru Plötzensee, gdje je Hübener bio pogubljen. Osim toga, centar za mlade, škola i dvije ulice u Hamburgu nose njegovo ime. Od 1940-ih, političke, društvene i vjerske skupine održavaju razne proslave 8. siječnja (njegov rođendan) i 27. listopada (datum pogubljenja) u spomen na njegovo junaštvo. Dana 8. siječnja 2020. škola u maloljetničkom pritvoru u blizini zatvora Plötzensee nazvana je u Hübenerovu čast.

Povezane teme: Germany [Njemačka], World War II [Drugi svjetski rat]