Helmuth Hübener

Helmuth Günther Hübener (1925.– 1942.), član Crkve u Hamburgu u Njemačkoj, bio je najmlađa osoba njemačkog otpora nacizmu pogubljena po nalogu Posebnoga narodnog suda (Volksgerichtshof) u Berlinu. Počevši od početka 1941. Hübener je proizvodio niz antinacističkih letaka koji su uključivali njegove vlastite političke komentare i transkripcije savezničkih radijskih emisija. Uz pomoć drugih tinejdžera dijelio je letke diljem Hamburga. U veljači 1942. sud je Hübenera proglasio krivim za »zavjeru za veleizdaju i izdajničku potporu neprijatelju« i naredio njegovo pogubljenje; sud je također osudio njegova tri prijatelja Rudolfa Wobbea, Karl-Heinza Schnibbea i njegova kolegu Gerharda Düwera za »slušanje strane radio postaje i distribuciju stranih radijskih vijesti.« Hübener je bio pogubljen osam mjeseci kasnije u dobi od 17 godina. Wobbe, Schnibbe i Düwer osuđeni su na teški rad u njemačkim zatvorskim logorima.

Hübener je rođen u Hamburgu 1925. godine. Njegova samohrana majka Emma Guddat Kunkel radila je kako bi uzdržavala Helmutha i njegova dva starija polubrata Hansa i Gerharda. Kao rezultat toga, Helmuth i njegova braća proveli su veći dio svoje mladosti sa svojom bakom Wilhemine Sudrow koja je živjela u blizini. Emma se 1939. udala za Huga Hübenera, građevinskog radnika i člana Nacističke stranke, koji je kasnije posvojio Helmutha.

Poput svojih susjeda, mnogi njemački svetci posljednjih dana u početku su s nadom gledali na obećanja Nacističke stranke o obnovljenoj ekonomskoj stabilnosti i povećanom nacionalnom ponosu. Neki članovi Crkve pridružili su se stranci, dok su se drugi aktivno protivili tom režimu. Drugi su ostali neutralni. Helmuth Hübener svjedočio je tom spektru stranačkog sudjelovanja iz prve ruke. Njegov predsjednik ogranka Arthur Zander bio je član Nacističke stranke koji je želio prisiljavati članove ogranka da slušaju prijenose radijske emisije stranke, prijetio da će prijaviti članove za protuvladine aktivnosti, a 1938. postavio je natpis na vrata sastajališta obavještavajući Židove da nisu dobrodošli. Nekolicina članova nosila je svoje nacističke vojne i civilne uniforme na crkvenim sastancima. S druge strane, Otto Berndt, predsjednik okruga Hamburg, propovijedao je protiv vladine politike s govornice. Iako se odupirao ideji radijskih emisija, privatno je poticao otpor članova i često posluživao židovskim obraćenicima. Iako je Hübener u početku sudjelovao u mjesnom Jungvolku (nacistički organiziranoj skupini za djecu) te Hitlerovoj mladeži, kasnije je odbacio ideologiju stranke.

U proljeće 1941. godine Hübener je otkrio kratkovalni radio koji je pripadao njegovu bratu Gerhardu i koristio ga za slušanje prijenose noćnih vijesti Britanske radiodifuzijske korporacije (BBC-a), što je zločin prema nacističkom zakonu. Povremeno su mu se pridružila dva prijatelja iz crkve Karl-Heinz Schnibbe i Rudolf (Rudi) Wobbe. Hübener je ubrzo počeo proizvoditi antinacističke letke koji su prenosili informacije iz prijenosa zajedno s njegovim vlastitim komentarima. Koristeći karbonski papir i par pisaćih strojeva posuđenih iz ogranka, Hübener je napravio kopije tih letaka, koje su on, Schnibbe i Wobbe lijepili na oglasne ploče Nacističke stranke, bacali na prometne ulice i stavjali u poštanske sandučiće. Hübener je bezuspješno pokušavao regrutirati druge tinejdžerske poznanike da pomognu. Tijekom osam mjeseci Hübener je izradio niz letaka koji su osporavali stranačku retoriku i opovrgavali službene izvještaje o ratu. Također je izravno ciljao na stranačke dužnosnike. Führer će vas »poslati na tisuće u vatru kako biste dovršili zločin koji je on započeo«, napisao je Hübener u jednom letku. »Tisuće će vaših žena i djece postati udovice i siročad. A nizašto!«

U veljači 1942. Gestapovi agenti uhitili su Hübenera, Wobbea, Schnibbea i Düwera pod optužbama za razne zločine prema nacističkom zakonu, uključujući »zavjeru za počinjenje veleizdaje«. Dana 11. kolovoza , tijekom suđenja koje je trajalo nešto više od devet sati, tročlani Posebni narodni sud u Berlinu sudio je njima četvorici. Sva četvorica bila su proglašena krivima. Hübener je bio osuđen na smrt, dok su Wobbe, Schnibbe i Düwer bili osuđeni na 4 do 10 godina u radnim logorima. Hübener je bio pogubljen giljotinom 27. listopada 1942.

Ubrzo nakon Hübenerova uhićenja, predsjednik ogranka Arthur Zander zapisao je »isključen« u Helmuthovu članskom zapisu. Međutim, predsjednik okruga Otto Berndt odbio je supotpisati tu radnju. Anthon Huck, član predsjedništva Europske misije, dao je drugi potpis. Nekoliko je crkvenih vođa kasnije reklo da namjeravaju udaljiti Crkvu od Hübenera kako bi zaštitili svetce posljednjih dana od gnjeva nacističkih dužnosnika. Nakon završetka Drugog svjetskog rata , Prvo predsjedništvo poništilo je odluku o isključenju Hübenera, a 1948. godine za Hübenera su bile obavljene zastupničke hramske uredbe.

U desetljećima nakon Drugoga svjetskog rata , Helmuth Hübener ostao je zapamćen po svojem otporu nacističkom režimu. Memorijalne izložbe postavljene su u jednoj strukovnoj školi u Hamburgu, u Memorijalnom centru njemačkog otpora u Berlinu i u zatvoru Plötzensee, gdje je Hübener bio pogubljen. Osim toga, centar za mlade, škola i dvije ulice u Hamburgu nose njegovo ime. Od 1940-ih političke, društvene i vjerske skupine održavaju razne proslave 8. siječnja (na njegov rođendan) i 27. listopada (na datum njegova pogubljenja) u spomen na njegovo junaštvo. Dana 8. siječnja 2020. jedna škola u maloljetničkom pritvoru u blizini zatvora Plötzensee nazvana je u Hübenerovu čast. U konačnici, možda Hübenerove vlastite misli sadržane u pismu koje je poslao tijekom svojih posljednjih trenutaka služe kao najbolji podsjetnik na njegovu snagu uvjerenja i trajne nade: »Vrlo sam zahvalan svojem Nebeskom Ocu što se ovaj mučni život bliži kraju ove večeri. Ionako ga više ne bih mogao izdržati! Moj Otac na Nebu zna da nisam učinio ništa loše… Znam da Bog živi i on će biti pravi sudac u tom pitanju. Do našega sretnoga ponovnog okupljanja u tom boljem svijetu!«

Povezane teme: Germany [Njemačka], World War II [Drugi svjetski rat]