Vaša božanska narav i vječna sudbina

Drage sestre, hvala vam što ste ovdje. Počašćen sam što mogu sudjelovati na ovom ženskom zasjedanju Općeg sabora. Povremeno sam imao povlasticu pohađati razrede Djevojaka. No da istaknem očito – nisam mlad niti sam žena! Međutim, spoznao sam da taj osjećaj nepripadanja nije tako snažan kada mogu recitirati temu Djevojaka zajedno s djevojkama. Duboki nauk koji se naučava u temi Djevojaka¹ važan je za djevojke, no primjenjuje se na sve, uključujući one među nama koji nisu djevojke.

Tema Djevojaka počinje: »Ja sam ljubljena kći nebeskih roditelja s božanskom naravi i vječnom sudbinom.«² Ova izjava sadrži četiri važne istine. Prvo, vi ste voljena kći. Ništa što činite – ili ne činite – ne može to promijeniti. Bog vas voli zato što ste njegovo dijete. Ponekad možda ne osjećamo njegovu ljubav, ali ona je uvijek tu. Božja je ljubav savršena.³ Naša sposobnost da osjetimo tu ljubav nije.

Duh igra ključnu ulogu u priopćavanju Božje ljubavi nama.⁴ Ipak, utjecaj Duha Svetoga može biti zatamnjen »snažnim emocijama, poput ljutnje, mržnje… [ili] straha… poput pokušaja da se okusi delikatan okus grožđa dok jedete jalapeño papričicu… [Jedan okus] potpuno nadjačava drugi.«⁵ Tako nam i ponašanja, koja nas udaljavaju od Duha Svetoga, uključujući grijeh,⁶ otežavaju da uvidimo Božju ljubav za nas.

Slično tome, naš osjećaj Božje ljubavi može biti otupljen izazovnim okolnostima te fizičkim ili mentalnim bolestima, između ostalog. U svim tim slučajevima savjet pouzdanih vođa ili stručnjaka često može biti koristan. Također, možemo pokušati poboljšati svoju prijemčivost Božje ljubavi pitajući se: »Je li moja ljubav prema Bogu stalna ili ga volim kada imam dobre dane, ali ne baš kada imam loše dane?«

Druga je istina da imamo nebeske roditelje, oca i majku.⁷ Nauk Nebeske Majke dolazi objavom i to je vjerovanje svojstveno među svetcima posljednjih dana. Predsjednik Dallin H. Oaks objasnio je važnost ove istine: »Naša teologija započinje s Nebeskim roditeljima. Naša je najviša težnja biti poput njih.«⁸

Vrlo je malo objavljeno o Majci na Nebu, no ono što znamo sažeto je u esejima o evanđeoskim temama koji se nalaze u našoj aplikaciji Evanđeoska knjižnica.⁹ Jednom kada pročitate što je ondje, znat ćete sve što ja znam o toj temi. Volio bih kada bih znao više. I vi još uvijek možete imati pitanja i htjet ćete pronaći više odgovora. Traženje većeg razumijevanja važan je dio našega duhovnog razvoja, no molim vas da budete oprezni. Razum ne može zamijeniti objavu.

Nagađanje neće dovesti do većega duhovnog znanja, no može nas navesti u obmanu ili preusmjeriti naš fokus s onoga što je objavljeno.¹⁰ Na primjer, Spasitelj je podučio svoje učenike: »Uvijek [se] molit[te] Ocu u ime moje«¹¹ Slijedimo ovaj uzorak i usmjeravamo svoje štovanje prema našem Nebeskom Ocu u ime Isusa Krista te se ne molimo Nebeskoj Majci.¹²

Još od kada je Bog postavio proroke, oni su ovlašteni govoriti za njega. No, oni ne izgovaraju nauke koje su izmislili »sam[i] od sebe«¹³ niti podučavaju ono što nije objavljeno. Razmotrite riječi starozavjetnog proroka Bileama koji je primio mito da prokune Izraelce na korist Moabu. Bileam je rekao: »Da mi [kralj moapski] dadne svoju kuću punu srebra i zlata, ne bih mogao prestupiti zapovijedi Jahve, Boga svoga, da učinim išta, bilo veliko bilo malo.«¹⁴ Proroci posljednjih dana slično su ograničeni. Zahtijevanje objave od Boga i arogantno je i neproduktivno. Umjesto toga, čekamo na Gospodina i njegov raspored da objavi svoje istine kroz sredstva koja je uspostavio.¹⁵

Treća istina u uvodnom odlomku teme Djevojaka jest ta da imamo »božansku narav«. To je temeljno za to tko smo mi. Ona je duhovno »genetska«, naslijeđena od naših Nebeskih roditelja¹⁶ i ne zahtijeva nikakvo nastojanje s naše strane. To je naš najvažniji identitet, bez obzira na to kako se još odaberemo identificirati. Razumijevanje ove duboke istine važno je za svakoga, ali posebice za pojedince koji pripadaju skupinama koje su bile povijesno marginalizirane, potlačene ili podložene. Sjetite se da se vaš najvažniji identitet odnosi na vašu božansku narav kao djeteta Božjeg.

Četvrta je istina ta da imamo »vječn[u] sudbin[u]«. Nećemo biti siljeni na takvu sudbinu. Nakon smrti primit ćemo ono za što smo se osposobili i »uživa[t ćemo samo] u onome što [smo] voljni primiti«.¹⁷ Ostvarenje naše vječne sudbine ovisi o našim odabirima. To zahtijeva sklapanje i obdržavanje svetih saveza. Ovaj put saveza način je na koji dolazimo Kristu i temelji se na apsolutnoj istini te vječnom, nepromjenjivom zakonu. Ne možemo stvoriti vlastiti put i očekivati Božje obećane ishode. Očekivati njegove blagoslove, a ne slijediti vječne zakone na kojima su zasnovani¹⁸ pogrešno je, poput razmišljanja da možemo dotaknuti vruću peć i »odlučiti« da ne dobijemo opekline.

Možda znate da sam liječio pacijente sa srčanim manama. Njihovi najbolji ishodi bili su ostvareni slijedeći uspostavljene planove za liječenje temeljene na dokazima. Unatoč tome što su to znali, neki su pacijenti pokušali pregovarati o drugom planu liječenja. Rekli bi: »Ne želim uzimati toliko mnogo lijekova«, ili, »Ne želim proći kroz toliko mnogo naknadnih testova.« Naravno, pacijenti su bili slobodni donositi vlastite odluke, no ako su zastranili od optimalnih planova liječenja, njihovi su rezultati bili loši. Pacijenti sa srčanim manama ne mogu odabrati lošiji smjer i zatim kriviti svojeg kardiologa za lošije ishode.

Isto vrijedi za nas. Propisani put Nebeskog Oca vodi do najboljih vječnih ishoda. Slobodni smo birati, ali ne možemo odabrati posljedice ne slijeđenja objavljenog puta.¹⁹ Gospodin je rekao: »Ono što krši zakon, i ne pridržava se zakona, nego nastoji postati zakon samo sebi… ne može biti posvećeno zakonom, niti milosrđem, pravdom, ni sudom.«²⁰ Ne možemo skretati s puta Nebeskog Oca, a zatim ga kriviti za lošije ishode.

Drugi odlomak u temi Djevojaka glasi: »Kao učenica Isusa Krista, nastojim postati poput njega. Tražim osobnu objavu i djelujem po njoj te poslužujem drugima u njegovo sveto ime.« Možemo razviti svjedočanstvo o Isusu Kristu djelujući u vjeri.²¹ Možemo svojatati duhovni dar »zna[nja] da je Isus Krist Sin Božji, i da on bijaše razapet za grijehe svijeta«. Ili možemo primiti dar da vjerujemo u riječi onih koji znaju,²² dok ne budemo znali za sebe. Možemo slijediti Spasiteljeva naučavanja i pomoći drugima doći k njemu. Na ovaj mu se način pridružujemo u njegovu djelu.²³

Tema Djevojaka nastavlja: »Stajat ću kao svjedok Božji u svako vrijeme i u svemu i na svakome mjestu.« Svi su članovi Crkve potrebni kao svjedoci Božji,²⁴ iako apostoli i Sedamdesetorica imaju zaduženje kao naročiti svjedoci za ime Kristovo.²⁵ Zamislite nogometnu utakmicu u kojoj samo golman brani gol. Bez pomoći drugih igrača tima, golman neće moći primjereno braniti gol, a tim će uvijek izgubiti. Tako su i svi potrebni u Gospodinovu timu.²⁶

Posljednji odlomak teme Djevojaka počinje: »Dok se nastojim osposobiti za uzvišenje, njegujem dar pokajanja i svakodnevno se težim poboljšati.« Zbog Spasiteljeve pomirbene žrtve možemo se pokajati, učiti iz svojih pogrešaka, a da nas one ne osude. Predsjednik Russell M. Nelson podučio je: »Previše ljudi pokajanje smatra kaznom… Ali ovaj osjećaj kažnjavanja uzrokuje Sotona. On nam pokušava onemogućiti da gledamo prema Isusu Kristu, koji stoji otvorenih ruku, s nadom i spremnošću da nam oprosti te da nas iscijeli, pročisti, osnaži i posveti«²⁷

Kada se iskreno pokajemo, ne ostaje nikakav duhovni ožiljak, bez obzira na to što smo učinili, koliko je ozbiljno bilo ili koliko smo puta to ponavljali.²⁸ Bit će nam oprošteno onoliko puta koliko se iskreno pokajemo i tražimo oprost s pravom nakanom.²⁹ Kakav čudesan dar od našeg Spasitelja Isusa Krista!³⁰ Duh Sveti može nas uvjeriti da nam je oprošteno. Dok osjećamo radost i mir,³¹ krivnja je izbrisana³² i naš nas grijeh više ne muči.³³

Međutim, čak i nakon iskrenog pokajanja možemo posrnuti. Spoticanje ne znači da je pokajanje bilo nedostatno, već može jednostavno odražavati ljudsku slabost. Kako je utješno znati da »Gospodin vidi slabosti drugačije nego što vidi pobunu«. Ne bismo trebali sumnjati u Spasiteljevu sposobnost da nam pomogne s našim slabostima jer »kada Gospodin govori o slabostima, to je uvijek s milošću«.³⁴

Tema Djevojaka završava: »S vjerom ću osnaživati svoj dom i obitelj, sklopiti i obdržavati svete saveze te primiti uredbe i blagoslove svetoga hrama.« Osnaživanje doma i obitelji može značiti kovanje prve karike u lancu vjernosti, nastavljanje baštine vjere ili njezino obnavljanje.³⁵ Bez obzira, snaga dolazi kroz vjeru u Isusa Krista i sklapanjem svetih saveza.

U hramu učimo tko smo i gdje smo bili. Rimski je filozof Ciceron rekao: »Biti neupućen u ono što se dogodilo prije nego što ste bili rođeni znači uvijek ostati dijete.«³⁶ Naravno, govorio je o sekularnoj povijesti, no njegovo se lukavo opažanje može proširiti. Živimo kao doživotna djeca ako smo neupućeni u vječno gledište koje se stječe u hramovima. Tamo odrastamo u Gospodinu, »prim[amo] puninu Duha Svetoga«³⁷ i postajemo potpunije predani kao Spasiteljevi učenici.³⁸ Dok obdržavamo svoje saveze, primamo Božju moć u svojem životu.³⁹

Pozivam vas da usmjerite svoj život na Isusa Krista i sjetite se temeljnih istina u temi Djevojaka. Ako ste voljni, Duh Sveti vodit će vas. Naš Nebeski Otac želi da postanete njegovi baštinici i primite sve što on ima.⁴⁰ Ne može vam ponuditi više. Ne može vam obećati više. Voli vas više nego što znate i želi da budete sretni u ovom životu i u životu koji dolazi. U ime Isusa Krista. Amen.