Osigurati pravedan sud

Prošlog listopada predsjednik Russell M. Nelson dao nam je izazov da razmotrimo kako bi naš život bio drugačiji kad bi naše »znanje stečeno iz Mormonove knjige bilo odjednom oduzeto«.¹ Ja sam promišljao o njegovom pitanju, kao što sam siguran da su i mnogi od vas. Jedna je misao dolazila uvijek iznova – bez Mormonove knjige i njezine jasnoće o nauku Kristovom i njegovoj pomirbenoj žrtvi, gdje bih potražio mir?

Nauk Kristov – koji se sastoji od spasonosnih načela i uredbi vjere u Krista, pokajanja, krštenja, dara Duha Svetoga i ustrajanja do svršetka – podučava se mnogo puta u svim Svetim pismima Obnove, ali s posebnom moću u Mormonovoj knjizi.² Nauk započinje s vjerom u Krista, a svaki od njegovih elemenata ovisi o povjerenju u njegovu pomirbenu žrtvu.

Kao što je predsjednik Nelson podučio: »Mormonova knjiga daje najpotpunije i najmjerodavnije razumijevanje Pomirenja Isusa Krista koje se igdje može pronaći.«³ Što više razumijemo o Spasiteljevom uzvišenom daru, više ćemo spoznati, u svojem umu i u svojem srcu,⁴ stvarnost poduke predsjednika Nelsona da »istine u Mormonovoj knjizi imaju moć iscijeliti, utješiti, obnoviti, pomoći, osnažiti, obodriti i razveseliti naše duše.«⁵

Ključni i mironosan doprinos Mormonove knjige našem razumijevanju Spasiteljevog Pomirenja jest njezino naučavanje da Kristova milosrdna žrtva ispunjava sve zahtjeve pravde. Kao što je Alma objasnio: »Sâm Bog pomiruje za grijehe svijeta, da se ostvari naum milosrđa, da se udovolji zahtjevima pravde, da bi Bog mogao biti savršen, pravičan Bog, a i milosrdan Bog.«⁶ Očev naum milosrđa⁷ – ono što Sveta pisma također nazivaju naum sreće⁸ ili naum spasenja⁹ – nije mogao biti ostvaren osim ako svi zahtjevi pravde nisu bili zadovoljeni.

Ali što su zapravo »zahtjevi pravde«? Razmotrite Almino vlastito iskustvo. Sjetite se da je kao mlad čovjek Alma išao okolo nastojeći »uništi[ti] crkvu«.¹⁰ Zapravo, Alma je rekao svojem sinu Helamanu da je bio »mučen bolima pakla« jer je u osnovi »umori[o] mnoge od djece [Božje]« odvodeći »ih k uništenju«.¹¹

Alma je objasnio Helamanu da mu je mir naposljetku došao kad »um [njegov] uhvati« učenje njegovog oca »o dolasku… Isusa Krista… da pomiri za grijehe svijeta«.¹² Raskajani Alma preklinjao je za Kristovo milosrđe¹³ i zatim je osjetio radost i olakšanje kad je shvatio da je Krist pomirio za njegove grijehe i platio sve što je pravda tražila. I opet, što bi pravda tražila od Alme? Kao što je Alma sam podučavao kasnije: »Ništa nečisto ne može baštiniti kraljevstvo Božje«.¹⁴ Stoga, dio je Alminog olakšanja sigurno bio to da bi ga, osim ako milosrđe ne bi posredovalo, pravda spriječila da se vrati živjeti s Nebeskim Ocem.¹⁵

Ali je li Almina radost bila usmjerena isključivo na njega – na njegovo izbjegavanje kazne i njegovu mogućnost da se vrati Ocu? Znamo da se Alma također mučio zbog onih koje je odvratio od istine.¹⁵ No sam Alma nije mogao iscijeliti i obnoviti sve one koje je zaveo. On sam nije mogao osigurati da će oni dobiti dobru priliku naučiti nauk Kristov i biti blagoslovljeni življenjem njegovih radosnih načela. Nije mogao vratiti one koji su možda umrli još uvijek zaslijepljeni njegovim lažnim učenjem.

Kao što je predsjednik Boyd K. Packer jednom podučio: »Misao koja je spasila Almu… jest ova: Obnavljanje onoga što ne možete obnoviti, liječenje rane koju ne možete zaliječiti, popravljanje onoga što ste slomili i ne možete popraviti sama je svrha Kristovog Pomirenja.«¹⁷ Radosna istina koju Almin um »uhvati« nije bila da samo on može biti očišćen, već i da oni kojima je naudio mogu biti iscijeljeni i ozdravljeni.

Više godina prije nego što je Almu spasio ovaj utješan nauk, kralj Benjamin podučio je o širini iscjeljenja koje nudi Spasiteljeva pomirbena žrtva. Kralj Benjamin izjavio je da mu je »anđeo od Boga« dao »blagovijest velike radosti«.¹⁸ Među tim dobrim vijestima bila je istina da će Krist trpjeti i umrijeti za naše grijehe i pogreške kako bi osigurao da »pravedan sud mo[že] doći na djecu ljudsku«.¹⁹

Što zapravo zahtijeva »pravedan sud«? U sljedećem stihu kralj Benjamin objasnio je da je, kako bi se osigurao pravedan sud, Spasiteljeva krv pomirila »za grijehe onih koji padoše prijestupom Adamovim« i za one »koji umriješe ne upoznavši volju Božju o sebi, ili koji ne znajući zgriješiše«.²⁰ Podučio je da je pravedan sud također tražio da »krv Kristova pomiruje za« grijehe male djece.²¹

Ovi stihovi podučavaju veličanstven nauk: Spasiteljeva pomirbena žrtva iscjeljuje, kao besplatan dar, one koji griješe u neznanju – one kojima, kako je to Jakov izrazio, »nema zakona danog«.²² Odgovornost za grijeh ovisi o svjetlu koje nam je dano i o našoj sposobnosti da primjenjujemo naše opredjeljivanje.²³ Poznajemo ovu iscjeljujuću i utješnu istinu samo zbog Mormonove knjige i drugih Svetih pisama Obnove.²⁴

Naravno, tamo gdje je zakon dan, tamo gdje nismo u neznanju vezano za volju Božju, mi smo odgovorni. Kao što je kralj Benjamin naglasio: »Jao onomu koji zna da se buni protiv Boga! Jer spasenje ne dolazi nikome takvom doli pokajanjem i vjerom u Gospodina Isusa Krista.«²⁵

Ovo je također blagovijest nauka Kristova. Spasitelj ne samo da iscjeljuje i obnavlja one koji griješe u neznanju, već i za one koji griješe protiv svjetla, Spasitelj nudi iscjeljenje pod uvjetom pokajanja i vjere u njega.²⁶

Alma je sigurno »uhvati[o]« obje ove istine. Bi li Alma uistinu osjetio ono što opisuje kao »silovit[u]… radost«²⁷ da je mislio da je Krist spasio njega, ali ostavio zauvijek oštećenima one koje je on odvratio od istine? Sigurno ne. Kako bi Alma osjetio potpun mir, oni kojima je naudio također su trebali priliku da budu iscijeljeni.

Ali kako bi zapravo oni – to jest oni kojima mi možda naudimo – bili iscijeljeni? Iako ne razumijemo u potpunosti sveti mehanizam po kojem Spasiteljeva pomirbena žrtva iscjeljuje i obnavlja, znamo da će Spasitelj, kako bi osigurao pravedan sud, raščistiti grmlje neznanja i bolno trnje štete koju su drugi prouzročili.²⁸ Time on osigurava da će svoj Božjoj djeci biti dana prilika da, s nezamračenim pogledom, odaberu slijediti njega i prihvatiti veliki naum sreće.²⁹

Ove su istine vjerojatno donijele Almi mir. I ove istine trebaju donijeti veliki mir i nama. Kao naravni muškarci i žene, svi se mi lagano, ili ponekad teže, sudaramo i uzrokujemo štetu. Kao što svaki roditelj može posvjedočiti, bol povezana s našim greškama nije jednostavno strah od naše kazne, već strah da smo možda ograničili radost naše djece ili im na neki način onemogućili da vide i razumiju istinu. Veličanstveno obećanje Spasiteljeve pomirbene žrtve jest da, što se tiče naših grešaka kao roditelja, on smatra našu djecu bez krivnje i obećava iscjeljenje za njih.³⁰ I čak i kada su zgriješila protiv svjetla – kao što svi činimo – njegova je ruka milosrđa ispružena³¹ i on će ih otkupiti budu li gledali prema njemu i živjeli.³²

Iako Spasitelj ima moć popraviti ono što mi ne možemo popraviti, on nam zapovijeda da učinimo sve što možemo kako bismo pružili naknadu kao dio našeg pokajanja.³³ Naši grijesi i pogreške ne istiskuju samo naš odnos s Bogom, već i naš odnos s drugima. Ponekad naši napori da iscijelimo i obnovimo mogu biti jednostavni poput isprike, ali u drugim prilikama naknada može tražiti godine poniznog truda.³⁴ Ipak, za mnoge naše grijehe i pogreške, mi jednostavno ne možemo potpuno iscijeliti one koje smo povrijedili. Čudesno, mironosno obećanje Mormonove knjige i obnovljenog evanđelja jest da će Spasitelj popraviti sve što smo mi slomili.³⁵ I on će također popraviti nas ako se okrenemo njemu u vjeri i pokajemo se za štetu koju smo uzrokovali.³⁶ On nudi oba ova dara zato što voli sve nas savršenom ljubavlju³⁷ i zato što je predan osiguravanju pravednog suda koji poštuje i pravdu i milosrđe. Svjedočim da je ovo istina, u ime Isusa Krista. Amen.