Moja Hosana

Jedno od mojih najdražih poglavlja iz Novog zavjeta govori o pobjedonosnom ulasku Isusa Krista u Jeruzalem. Ljudi su vapili, »Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana na nebu!« (Matej 21:9). Kad god to pročitam, pomislim: koja je moja hosana?

Mucala sam cijeli život. Ponekad sam se osjećala tako frustrirano i obeshrabreno jer se nisam mogla izraziti onako kako sam htjela. Željela sam ili savršeno pričati ili nikad više ne pričati. Uvijek se brinem kada govorim pred drugima ili čak kad se molim naglas. Mnogo sam puta tiho preklinjala za strpljenje, mir i pomoć. To je jedna od mojih osobnih hosana – moj vapaj za izbavljenjem.

Kao što Krist nije ignorirao vapaje naroda u Jeruzalemu, nikada nije zanemario ni moje. Nije mi oduzeo mucanje, ali me je osnažio na načine koje nisam očekivala. Pomogao mi je osjetiti mir u trenutcima tjeskobe i shvatiti da je moj glas, koliko god manjkav bio, dovoljan za njega.

Svatko od nas ima nešto u svojem životu što nas baca na koljena. Ponekad možemo osjetiti da naši vapaji ostaju neodgovoreni. Ali on čuje svaku hosanu. I na svoj savršeni način i u svojem će nam rasporedu priskočiti u pomoć.

U Getsemaniju je Krist patio za naše grijehe i osjetio naše boli i naše muke. On nastavlja voditi i tješiti sve koji se okrenu njemu i Nebeskom Ocu. Isti Krist koji je trpio za nas u Getsemaniju i na križu također je ustao iz groba, pokorivši smrt kako bismo imali nadu. Njegovo Uskrsnuće konačan je odgovor na svaku hosanu.