Odabrati hram

Hram koji mi je najbliži nalazi se na drugom otoku. Da bismo stigli tamo, moramo 45 minuta letjeti ili 12 sati ploviti brodom. Nikada prije nisam bila u hramu, a na posljednjoj godini škole moja je mama isplanirala da idemo. Štedjela je novac godinu dana kako bi moja obitelj mogla ići zajedno.

Nažalost, vratili bismo se kući nakon početka škole, što me zabrinulo. Uvijek mi je bilo važno imati dobar prosjek ocjena (GPA) u školi kako bih mogla dobiti stipendiju za fakultet. Razmišljala sam o tome da ne odem u hram, jer bi izostanci mogli naštetiti mojem konačnom prosjeku. Zatim je moja mama rekla: »Zašto se ne pomoliš i zatražiš Gospodinovu pomoć?«

Malo sam oklijevala jer sam se bojala, ali odlučila sam se moliti. Nebeski Otac me vodio i ja sam odabrala ići u hram. Cijeli tjedan koliko smo bili tamo, išli smo u hram svaki dan. Bilo je čudesno! Vršenje krštenja bilo je nevjerojatno iskustvo; mogla sam vrlo snažno osjetiti Duha.

Na kraju sam uspjela završiti školu s dobrim prosjekom ocjena. Održavanje bliskog odnosa sa Spasiteljem pomoglo mi je imati nadu tijekom tog vremena. Znala sam da je sa mnom, dajući mi snagu. Gospodin je svjestan naših nastojanja i kada stavimo stvari u njegove ruke, možemo imati povjerenja da će sve biti u redu.

Toliko sam zahvalna što je moja sestra imala hrabrosti pozvati misionare u naš dom. Ona i ja bile smo prve u našoj obitelji koje su bile krštene – meni je bilo 13, a njoj 15 godina. Znam da sam voljeno dijete našega Nebeskog Oca. Moj zemaljski otac nikada nije bio prisutan u mojem životu, ali pomaže mi spoznaja da imamo Nebeskog Oca i da sam stvorena na njegovu sliku. Osjećam njegovu ljubav prema sebi; znam da je u najtežim trenutcima on uz mene.