Prijatelj
Mijin Veliki tjedan
ožujak 2026.


»Mijin Veliki tjedan«, Prijatelj, ožujak 2026., 12. – 13.

Mijin Veliki tjedan

Svaki nam je dan pomogao sjetiti se Isusa Krista.

Istinita priča iz SAD-a.

Počeli smo se pripremati za Uskrs tjedan dana ranije! Tata je rekao da se tjedan prije Uskrsa zove Veliki tjedan. Mama je rekla da će na kuhinjskom stolu svaki dan biti malo iznenađenje. Svako će nam pomoći sjetiti se Isusa Krista. Pisat ću o svemu tome ovdje u svojem dnevniku!

Prvog smo dana pronašli listove od papira.

Mama i tata pročitali su priču o Cvjetnici u Svetim pismima. Kada je Isus Krist otišao u Jeruzalem ljudi su mahali palminim granama i vikali: »Hosana!«

Moja sestra Lucy držala je sliku Isusa koji jaše magarca. Mi ostali mahali smo papirnatim granama. Osjećala sam se sretno zamišljajući se kako iskazujem dobrodošlicu Isusu.

Drugog smo dana našli vreću za smeće.

Isus je bio uzrujan jer su ljudi prodavali stvari u hramu pa ih je izbacio. Skupljali smo smeće iz grmlja oko crkve. Drago mi je što smo mogli pomoći brinuti se za Božji dom!

Trećeg smo dana našli glinu.

Mama je čitala priče koje je Isus Krist pričao ljudima. Slušali smo i koristili glinu kako bi napravili stvari iz priča. Lucy je načinila ovcu jer je Isus Dobri pastir. Ja sam napravila malu uljanicu. To mi je pomoglo sjetiti se da moje srce održavam punim vjere.

Četvrtog dana našli smo cimet.

Tata nam je ispričao kako je Marija Isusu Kristu dala posebno ulje za njegova stopala. Njegov miris ispunio je cijelu kuću.

Nismo imali to posebno ulje. Umjesto toga, koristili smo cimet za izradu poslastice. Mama je rekla da kada osjećamo miris cimeta dok se poslastica peče, trebamo misliti na ono što možemo dati Isusu.

Petog dana našli smo svijeće.

Upalili smo svijeće i otpjevali pjesmu, baš kao što su Isus Krist i njegovi učenici pjevali na Posljednjoj večeri. Jeli smo lepinje i pili sok od grožđa kako bismo se prisjetili prvog sakramenta. Imali smo i šipak koji nas podsjeća na Isusovu krv i masline za Getsemanski vrt.

Dok smo jeli, vani je tutnjala grmljavina. Osjećala sam se sigurno i zahvalno znajući da se Isus već suočio s najtamnijom olujom.

Šestog smo dana pronašli teglu za cvijeće.

Čitali smo o tome kako je Isus Krist umro za nas. Zatim smo odnijeli praznu teglu za cvijeće u vrt i prevrnuli je na bok, poput grobnice. Stavili smo zemlju i kamenje oko nje, ali ostavili smo otvor nepokriven. Mama nam je dala figuru koja predstavlja Isusovo tijelo. Pobožno smo ga zamotali u bijelu tkaninu i stavili u teglu za cvijeće.

Iako je to bila samo tegla za cvijeće, i dalje sam se osjećala tužno prekrivajući vrata kamenom.

Sedmog dana našli smo papir s imenima naših predaka otisnutim na njemu.

Mama je rekla da je Isus Krist, nakon što je umro, uspostavio misionarski rad u svijetu duhova. Na taj način ljudi koji nisu učili njegovo evanđelje na Zemlji još uvijek mogu učiti o njemu. U hramovima možemo biti kršteni za ljude koji nisu bili kršteni prije nego što su umrli.

Lucy i ja još nismo dovoljno stare da bismo ušle u hram, ali smo pomogle izrezati ispisane kartice s imenima. Mama i tata izmjenjivali su se radeći hramsko djelo za ljude na karticama i hodajući s nama po hramskom tlu. Čak je i izvana hram djelovao pomalo poput neba.

Na Uskrs smo pronašli praznu grobnicu.

Na uskrsno je jutro kamen ispred tegle nestao, a tkanina je bila prazna. Tamo je bila kartica na kojoj je pisalo: Uskrsnuo je!

Već sam znala da je Isus Krist razlog Uskrsa. Nakon proslave Velikog tjedna, osjećam kao da ga i ja poznajem malo bolje.

PDF priča sa stranicama dnevnika, malim skicama i slikom Isusa Krista

Ilustracije: Melissa Kashiwagi Smije se umnažati samo za crkvenu uporabu.