Planiranje života i životna ravnoteža

Starješina Clark G. Gilbert: Hvala vam, starješino i sestro Cook, na vašem izvrsnom savjetu. Christine i ja uzbuđeni smo što možemo razgovarati o ovom prvom pitanju u vezi s planiranjem života i životnom ravnotežom.

Sestra Christine Gilbert: Imamo zaposlenu obitelj. Moj je muž oduvijek imao zahtjevna radna očekivanja – kao profesor na Harvardu, izvršni direktor medijske tvrtke i predsjednik dviju sveučilišnih organizacija. Tijekom svega toga oboje smo služili u zaposlenim crkvenim pozivima. Ali naše su najvažnije odgovornosti uvijek bile prema našem braku i djeci.

Starješina Gilbert: Podsjetio sam se na to jedne sezone kad sam vodio novine Deseret News. Koliko vas mladih zapravo čita tiskane novine svaki dan? Podignite svoje ruke. Upravo sam to i mislio – gotovo nitko. Dobio sam odgovornost da pomognem preoblikovati Deseret News iz tradicionalnih novina u njihovu digitalnu budućnost. Bila je to nevjerojatno zahtjevna sezona. U to vrijeme imali smo sedmero od osmero djece, a ja sam služio kao biskup.

Jednog dana, iznenada, predsjednik Boyd K. Packer nazvao me i upitao: »Brate Gilberte, raspitujem se o vašoj obitelji. Poklanjate li dovoljno pažnje svojoj ženi?« Zastao sam i odgovorio: »Vjerojatno ne.« Zatim mi je rekao: »Brate Gilberte, vodit ćete ovu medijsku skupinu na neko vrijeme, ali ćete za vječnost biti muž i otac.« Zatim mi je dao zadatak da svaki tjedan idem na spoj s Christine.

Zatim me upitao u koliko sati idem spavati, na što sam odgovorio da idem u 1 ili 2 ujutro svake noći. Njegov mi je odgovor bio nelogičan. On je rekao: »Mislite da sve ovo ovisi o vašem vlastitom trudu. Ne vjerujete Gospodinu.« Predsjednik Packer odredio mi je apostolski policijski sat kojeg sam se od tada trudio držati.

Sestra Gilbert: Dakle, ako imate policijski sat i tjedni zakazani spoj, kako upravljate drugim značajnim obavezama?

Počinje s planiranjem. Od ranih godina našeg braka, moj suprug i ja održavali smo tjedno kalendarsko planiranje svake nedjelje navečer. Za nas je to obveza koju nikada ne propuštamo bez obzira koliko smo zaposleni.

Drugo, balansiranje životnih obaveza također zahtijeva zajedničke ciljeve. Čak i kada moramo biti razdvojeni, i dalje se osjećamo ujedinjeni kada imamo zajedničku svrhu. Dakle, kad je moj muž bio na poslovnom putu ili sam ja bila budna podučavajući ranojutarnji vjeronauk ili je on bio vani zbog zaduženja u odjelu, ako smo kalendarski rasporedili te odgovornosti i bili usklađeni s našom svrhom, bili smo zajedno čak i kad smo morali biti razdvojeni.

Starješina Gilbert: Ipak, postoje trenutci kada morate postaviti jasne granice oko određenih izbora.

Clay Christensen, dragi prijatelj iz Bostona, jednom je ispričao kako ga je nadređeni upitao bi li nedjeljni jutarnji sastanak ili subotnji jutarnji sastanak bio bolji za tjedni, redovito zakazani timski sastanak. Clay je odgovorio: »Prije mnogo godina, odlučio sam da ću subotu povjeriti svojoj ženi, a nedjelju Bogu, i ako želite bilo što od toga natrag, morat ćete tražiti njihovo izravno dopuštenje.«

O određenim obvezama u vašem životu ne treba se pregovarati. Za našu obitelj to je uključivalo nedjeljno pohađanje crkve, tjedne kućne obiteljske večeri, jutarnje i večernje obiteljske sastanke duhovne misli i zajedničko vrijeme udvoje svaki tjedan.